Mnogima se danas srce steglo kad su čuli ili pročitali kako nas je napustio jedan od najvećih umjetnika Hrvatske. Oliver je bio puno više od pjevača i kantautora, njegovi stihovi budili su se u srcima svih nas, pogodili su sve generacije. Bez obzira koju glazbu netko voli, jedno je sigurno, svi vole Dragojevića i barem su se jednom pronašli u njegovim riječima.
Stari morski vuk, sinonim za dalmatinski stih, duša čije će se misli uvijek pojačavati na radiju, čovjek koji je svojim stvaralaštvom proslavio svaku emociju i razne slojeve ljubavi. Ljubav prema gradu, moru, kraju, ženi. Umjetnik koji je svemu dao neki poseban ton, umjetnik koji je tugu znao učinit ugodnom.
Svi danas žalimo jer je svoje kofere spakirao takav original, ali trebali bi slaviti. Oliver je živio i to sasvim te je ispunio srca mnogih. Njegove pjesme su za svaku priliku. Nema bolje pozadine od njegovog glasa uz ribu i vino, nema laganije note za početak dana. Njegove pjesme svi znamo i pamtimo, a sigurna sam da ćemo ih prenijeti i na naše potomke.
Meni sve nešto govori da na današnji dan kad nas je napustio, tek je počeo živjeti. Njegova duša je napustila tijelo i razdvojila se na tisuće i tisuće malih komadića koji će zauvijek živjeti u svima nama. Zato ne trebamo žaliti već zahvaliti za sve ono što nam je pružio. Otišao je kad je on to htio, s osmijehom i sigurno sad plovi nekim nebeskim morem. Sretna sam jer sam bila dio njegovog stvaralaštva i što sam rasla u korak s njegovom karijerom.
Hvala ti maestro što si bio tako jednostavno nejednostavan, što si svojim pogledom na svijet otvorio i nama neke nove slojeve pogleda. Hvala što si bio svoj i time nam bio primjer u svijetu glume. Hvala ti što su mi tvoji stihovi govorili kako mi je kad ne bi znala ni sama kako se osjećam. Hvala što si uvijek vjerovao u ljubav. Neka ti je tamo gore bonaca i nek ti je gemišt hladan.
Zauvik si tu u našim mislima i grudima.
Rea Lucia Žuvela
