PRINCEZA ANTONELA I NJEZINA ČAROBNA NOĆ

02 Veljača 2020

Djeci pričamo priče i bajke, kako bi ih nešto naučili. Pričamo im o Pepeljugi i njezinoj izgubljenoj cipeli, o Snjeguljici, vilama i zloj maćehi, u kojima uvijek dobro pobijedi zlo. Ispričajte im priču koju možete vidjeti, doživjeti, koja će ih nadahnuti više nego bilo koja druga. Ispričajte im kako nam život na put donosi prepreke, ali i mogućnost da ih savladamo uz pomoć onih koji nas vole. Ovo je priča koja nema patuljke ni otrovane jabuke, ali ima jednu princezu. 

Antonela Majer je cura rođena u Dubrovniku, u kolovozu prije 18 i pol godina. Završila je osnovnu školu i upisala srednju trgovačku. To bi bila sasvim obična i uobičajena stvar, da ova ljepotica nema Downov sindrom. Ona je prva osoba s ovim sindromom u Dubrovniku koja je upisana u redovan osnovnoškolski sustav, uz pomoć asistenta, ali je i prva koja je upisala srednju školu po redovnom programu. 

Kad je napravila prve srednjoškolske korake, kazala je:  „ Imam sve dobre ocjene, jer dobro radim i komuniciram s profesorima, a najdraži su mi predmeti engleski i matematika. Drag mi je i tjelesni. Voljela bih biti medicinska sestra, raditi u bolnici, dijeliti lijekove, čitati djeci priče. Jako volim malu djecu, a ako ne uspijem biti medicinska sestra, onda ću biti njegovateljica u nekom domu za stare. Tamo bi pričala s bakama, čitala im bajke, masirala noge.“ Ono što Lela istinski želi jest pomagati ljudima. Ona je sva satkana od empatije, ona je sinonim za bezuvjetnu ljubav.  Kažu kako su ljudi s Downovim sindromom najsretniji ljudi na svijetu. Oni u sebi nose onu istinsku životnu srž, ono što bi mi svi zapravo trebali biti.

Maturalna zabava je noć koju svaka djevojka iščekuje. To je večer u kojoj može zablistati u najljepšoj haljini, cipelama, učiniti ponosnim svoje roditelje i jedan životni period privesti kraju. Zablistala je i ona sinoć. Antonela u najljepšem izdanju, poput princeze, svima je nagnala suze na oči. One radosnice. U suzama njezinih roditelja bilo je ponosa, sreće, zahvale Bogu za ovu noć. Svi su bili sretni, ali nitko nije bio sretniji od nje. 

Kažu kako moramo prihvatiti različitosti, kako moramo drugačije integrirati u društvo. Pitam se kako je Antoneli dok promatra sve nas ovako grešne, nespretne, zbunjene i nesretne kako se trudimo integrirati i biti ono što bi trebali biti. Mi smo ti koji od ljudi poput nje možemo puno naučiti o sreći, iskrenosti i uživanju u malim stvarima koje znače život.

Sretno ti, Antonela, lijepa princezo! Hodaj ponosno kroz život, nauči nas kako biti drugačiji u svijetu u kojem se svi toliko trude biti isti, nauči nas kako se u ovome svijetu pobrkanih prioriteta živi, diše, veseli. Sve drugo uopće nije važno.

 

 

 

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…