Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Email: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

U Roxy Club Dubrovnik je postavljena kutija za dobrovoljne priloge za liječenje našeg sugrađanina i branitelja, Ivice Šarića - Žike, koji vodi svoju tešku životnu bitku. 

Pomozimo Žiki, Dubrovniče-možeš ti to!

 

Obratili smo se Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku zbog izmijenjene stolarije na vratima bivše prodavaonice Kraša te su nam dubrovački konzervatori odgovorili kako su vlasnicima/investitorima naredili vraćanje u prvobitno stanje. Međutim, svjedoci smo kako se po tom pitanju, ništa danima nije događalo, te smo novije fotografije ponovo poslali pročelnici, Žani Baći.

Dobili smo sljedeći odgovor: Temeljem vašeg upita o daljnjim radnjama ovog Konzervatorskog odjela vezanih za bespravnu izmjenu vanjske stolarije i postavljanje bankomata na otvorima prizemlja zgrade na Stradunu, označene kao čestica zgrad 1930 k.o.Dubrovnik, obavještavamo vas kako je Konzervatorski odjel poduzeo sve odgovarajuće mjere svoje nadležnosti, te kako je predmetni postupak u tijeku.

Danas su se ispred Sponze okupili Dubrovčani, na poziv Tee Batinić, turističke vodičice, članice udruge DART,  vlasnice galerije "Artur" i pozamanterije "Vlaho Slijepi" te izveli performans na Stradunu i u Ulici od Puča kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo brojem bankomata koji su osvanuli na dubrovačkim izlozima.

 - Mi želimo očuvati identitet Grada, na ovaj ga način branimo.  Izlozi su oči Straduna, mjesto đe se izlaže roba i njime se privlači publika. Mjesto toga imamo 38 bankomata i moramo ovo spriječiti. Oni koji govore kako se ne može ništa učiniti jer su ti prostori privatni, jako griješe, jer nitko ne hita bankomat iz zraka, oni uzurpiraju javni prostor. Sad sam viđela grupu od 15 Koreanaca, koji su pred bankomatom zauzeli sedam metara kvadratnih prostora. Mi ćemo sad učinit funero, staviti cvijeće ispred bankomata i dati argumenat gradonačelniku da shvati kako bankomati mogu biti i unutra. Tražimo od gradonačelnika da se donese uredba, glavna ulica je identitet grada. Turisti zbog toga dolaze u Dubrovnik, ne dolaze ođe radi bankomata! Mogu oni platiti i karticom...Ovo je najljepša ulica na svijetu, naš Stradun, nije to isto kao da su u nekoj sporednoj ulici. Među nama ima dosta turističkih vodiča, pitajte ih: Naši se gosti zgražaju! Imamo goste koji dolaze godištunima i pitaju se što je ovo...", kazala je Tea Batinić, organizatorica ovog današnjeg performansa. 

Građani su rekli svoje, na redu je gradska uprava..

 

 

Na skalinima crkve svetoga Vlaha Dubrovčani su zapjevali maestrove pjesme i tako se na najljepši mogući način oprostili od "dunda Đela". Među današnjim pjevačima bilo je naravno, najviše onih koji su svoja djetinjstva proveli u Malom raspjevanom Dubrovniku.

- Prepuna sam osjećaja i nježnosti prema ovom gradu i nekom životu kojeg više nema. Nekad smo jedva čekali kad će dundo Đelo organizirati da se nađemo i pjevamo. Poslije su došla i putovanja i televizija, a mi smo nekad imali samo ove skaline. To je dio mog djetinjstva, a dundo Đelo nije bio samo dirigent i netko tko nas je učio pjevati, on je s nama disao, pokazivao nam da nam se otkopčao parapet (smijeh), bio je dio naše svakodnevnice i života. Drago mi je da su se ljudi ovdje danas našli, kazala nam je sjetno dubrovačka profesorica Maja Milošević.

Sjećanje na dunda Đela podijelila je s nama i odvjetnica, Ivana Kolić.

-Presretna sam da se ovo u našem gradu danas dogodilo i izrazilo poštovanje prema dundu Đelu, koji je mnogima od nas formirao naš glazbeni ukus. Rođena sam 1969., a u dunda Đela sam počela pjevati već 1971. igrom slučaja, jer sam s majkom, glumicom, bila na provi u kazalištu. Nakon prove su došla djeca s dundom Đelom pa sam na toj provi ostala.. Njegova muzika formirala je na jedan lijep način i moj život. Kao zagrebački studenti pjevali smo njegove pjesme, Bucove i Srđanove, a nisu svi studenti naravno bili Dubrovčani.

Ovaj mali počasni koncert, na koji je pozvala Dubrovkinja Ivana Mijić Vulinović, završio je dugotrajnim pljeskom u čast našega Đela. Bio je to dirljiv oproštaj od zaljubljenika u Grad, maestra, dirigenta, trubadura, skladatelja, genijalca i gospara. 

Živjet će Đelo u dubrovačkim srcima, zauvijek.

Osim u našoj fotogaleriji, kako je danas bilo na skalinima, možete pogledati ovdje.

Za sve one koji su se zaželjeli omiljenog programa filmske, popularne i latino glazbe, DSO za ovu priliku priprema glazbu iz filmova Misija, Ratovi zvijezda, Sjećanja jedne gejše, Miris žene, Avatar, Igra prijestolja, Kum, Titanik, zatim svevremenske hitove Guantanamera, Volare, Sway i New York New York, kao i glazbu grupe Queen, ABBE, Beatlesa i brojne druge popularne skladbe.

DSO Pops sastavom ravnat će Slobodan Begić, dok će kao solist nastupiti prvi trubač Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Džemal Cakić.
Ulaznice su dostupne u uredu Orkestra od 9-14 sati, u Luži, u agenciji Perla Adriatica na Pločama, u gift shopu Dubravka na Pilama i jedan sat prije početka koncerta na mjestu održavanja. Ulaznice po povlaštenim cijenama za građane dostupne su isključivo na blagajni Orkestra, a radi se o cijenama 10 kuna za korisnike Libertasovog pokaza, 20 kuna za umirovljenike, besplatno za studente s X-icom i stanovnike stare gradske jezgre te 30% popusta za ostale građane.

Knežev dvor, 4.lipnja, s početkom u 21 sat!

Prije 28 godina utemeljena je samostalna bojna Zbora narodne garde Dubrovnik, postrojba koja je tijekom 1991. prvenstveno nadljudskim naporima branila i obranila Dubrovnik i dubrovački kraj. Njen utemeljitej pok. Miljenko Bratiš (bivši SSRO sa suradnicima) formirao ju je u bivšem odmaralištu Rašica. 

Danas su se povodom te obljetnice upalile svijeće i položili vijenci poginulim i umrlim braniteljima, pripadnicima dubrovačkog ZNG-a, na centralnom križu groblja Boninovo.

- Ovo je obljetnica temeljnih ratnih postrojbi obrane Dubrovnika, 11. samostalne bojne ZNG-a, koja je prešla u 75. brigadu, pa potom u 116.brigadu ZNG Dubrovnik. Mnogi ne znaju kako je upravo 116.brigada formirana u Dubrovniku, 26.svibnja 1991. Zapovjednik te brigade bio je sada pok.Željko Pavlović. Brigada je ugašena 17.studenog, a nitko nije znao razlog..Potom je formirana u dolini Neretve. Nasljednica je naših branitelja, kako znamo, 163. koja je okupila sve te postrojbe, pa su naši pripadnici branili Dubrovnik u njezinim okvirima. Pripadnici dubrovačkog ZNG-a bili su na mnogim ratištima, do Konavala do Čepikuća. Prvi su formirali obranu na graničnoj crti RH, koliko uspješno, neka o tome govore povjesničari, ali nekoliko tjedana je neprijatelj zaustavljen i u udarnoj snazi nije ušao u grad. To je bila jedina postrojba koja se formirala u krugu policije, jer nismo mogli imati vojsku u to vrijeme. ZNG su sačinjavali Prvi hrvatski redarstvenici, policajci i dubrovački domoljubi. Sačinjavali smo temelj obrane grada, kazao je ovom prilikom predsjednik Udruge Zbora narodne garde Dubrovnik, Mladen Jurković.

Dvadeset i devet pripadnika ZNG je tijekom Domovinskog rata na ovom području izgubilo svoj život.

- Tako je, ali moram reći kako je ukupno i preko 180 poginulih branitelja koji su branili Dubrovnik. Ima i onih koji nisu bili odavde, pa se ne vode u nekim našim evidencijama...

- Na polaganju, kako vidite,  nije bio nitko od gradske i županijske vlasti. Mi smo pozvali mnoge da se poklone palim braniteljima Dubrovnika, odaslali smo javni poziv, znali su što im je činiti, ali političara, kako vidite ovdje danas nema. Branitelje su političari izigrali, bez obzira s koje strane dolazili. Zahvalio bih se jedino načelniku općine Župa Dubrovačka Silviu Nardelliju i Vlatku Vuletiću koji su pokrili troškove vijenaca i svijeća za ovu objetnicu, dodao je Jurković.

Svoje viđenje iznio je i Mišo Đuraš, nekadašnji načelnik veze 163. brigade HV:  -  Hrvatska nije bila pripremljena za rat i ta je činjenica utjecala i ovde. Dubrovnik je grad koji je u tim ratnim vremenima izdržao, zahvaljujući svojim braniteljima i građanima pa se s ponosom se sjećamo svih tih dana. Imamo problem jer se jako brzo zaboravlja, zanemaruju se povijesne istine, značaj Dubrovnika...Mislimo kako svatko zna koliko je Dubrovnik dao i učinio za Hrvatsku, koliko je pridonio priznanju države, koliki je značaj imala operacija oslobađanja dubrovačkog područja. Zaboravljaju se postrojbe, danas nitko ne zna kako je 116.brigada bila izvor svega, pa prebačena u Metković, stjecanjem okolnosti. Na nama je, prvenstveno na povjesničarima, da se kaže povijesna istina, radi naše prošlosti, ali i budućnosti.

 

Povjerenstvo Ministarstva zdravstva napokon je donijelo odluku o liječenju djece oboljele od spinalne mišićne atrofije na respiratoru i starijih od 18 godina. Dali su zeleno svjetlo, što znači: SPINRAZA ZA SVE!

Podsjetimo, spinalna mišićna atrofija je bolest od koje propadaju živčane stanice kralježnične moždine i moždanog debla uzrokujući mišićnu slabost i propadanje. SMA je vodeći genetski uzrok smrti kod djece, pa 50 % djece s težim oblikom bolesti umire prije druge godine života. Čak 39-oro djece u Hrvatskoj boluje od SMA. 

Postoji četiri tipa SMA: Tip 1: bolesnici imaju hipotoniju, hiporefleksiju, poteškoće pri sisanju, gutanju, disanju. Zbog respiratornih infekcija 95% djece umire u 1.godini života, a ostali do 4.godine.

Tip II, simptomi se javljaju u dobi od tri do 15 mjeseca života, nijedno dijete ne nauči hodati niti puzati. Bolest je kobna u ranoj dobi, zbog respiratornih komplikacija. Napredovanje bolesti tipa II može spontano prestati, ali zaostaje trajna neprogresivna slabost uz velik rizik za razvoj skolioze i njezinih komplikacija.

Tip III počinje u dobi od 15 mjeseci do 19 godina. Bolest napreduje sporije, oboljeli žive duže, neki imaju normalan životni vijek. Sve ovisi o razvitku respiratornih komplikacija.

Tip IV napreduje sporo, javlja se u odrasloj dobi, od 30.do 60.godine. Teško ga je ponekad razlučiti od ALS-a.

Spinraza je čarobno ime za lijek od kojega ova djeca mogu živjeti, neki čak i bez invaliditeta. 

- Lijek je registriran od američke uprave za hranu i lijekove i europske komisije. Jedna doza košta 640 000 kuna, s tim da se u prva dva mjeseca moraju primiti četiri doze, terapija se nakon toga nastavlja svaka 4 mjeseca. U prvoj godini se primi 5 do 7 doza što iznosi godišnje pola milijuna eura. Dalje se doze smanjuju, ovisno o težini, visini, o nekim parametrima, rekla nam je svojedobno Marija Ujević Nenadić, majka male Petre, koja je dobila Spinrazu u prosincu 2017.

 

 

 

Predstavljanje knjige Duške Mušić „Moje ime je duška“ održalo se 24. svibnja 2019., u Čitaonici Narodne knjižnice Grad, a kao glazbena gošća nastupila je Jasna Krilić, prof. glazbe. 

 

U Zagrebu je nakon promocije ove autobiografske knjige i čitanja jedne od priča dobila, kako je sama rekla, ‘’najbolji kompliment ikad’’ kad joj je ispred Školske knjige došla žena i rekla da će štampati njen tekst u đačkim knjigama od 5. do 8 razreda i svi roditelji će to slušati na prvom roditeljskom sastanku.

 

Bilo da govori o svom vjenčanju gdje joj se suze slijevaju poput razasutih bisera s pokidane niske, zlostavljanju od strane oca, poslije i muža, ili pak o svojoj debljini s kojom se nikad nije znala nositi osim prejedanjem , o gledanju pornića po prvi put, ili kad s ljubavlju govori o omiljenoj svekrvi i njenom sprovodu, svom unuku kojeg voli najviše na svijetu, ali tek poslije pite, nije bitno s kakvim punjenjem, Duška sve to radi na svoj specifičan način, vodi publiku u neočekivano, kako je i sama rekla ‘’volim vas bacati, s vrha vala na dno’’… priče su bolne, teške, životne, smiješne, komične i tragične, puna nadanja i bolnog razočarenja, i pune humora koji ju je očito izvukao iz svih onih loših događaja. Svaka priča počinje i završava sa ‘’moje ime je duška’’.

 

Kako kaže urednica ove knjige Jasminka Bedeković: „U ovom djelu Duška Mušić je intimno intimna bez granica i ograda. Na svoj prepoznatljiv, satiričan način ogoljava se do kosti, do zadnjeg bisera. Vjerujem da će svatko tko pročita osjetiti ono… da li se nasmijati ili zaplakati? Duška Mušić je hrabra žena, a ovo je knjiga o rasutim biserima.“

Autorica između ostalog u knjizi govori kako je ”potrebno doći u šezdesete da bi shvatio što je sreća… tek tada možeš zaboraviti sve što pripada zaboravu, tek tada prestane boljeti sve što je zaraslo i tek tada počneš opraštati…”

 

Mušić navodi i kako ”treba govoriti i pisati, treba sebe zavoljeti najviše na svijetu, zavoljeti se tristoposto… ako me netko danas upita kako izgleda najsretnija žena na svijetu, pokažem prstom na sebe… sada lijem samo radosnice i ne žalim ni za čim… ”

Page 5 of 70
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…