MOJE DIJETE IMA ADHD Ispadi su svakodnevni i s njima sve teže i teže izlazimo na kraj

11 Ožujak 2019

U posljednje vrijeme često možete čuti riječ ADHD, mada mnogi zapravo ne znaju što znači niti što obuhvaća taj poremećaj ponašanja. Mnogi misle da su ta djeca neodgojena i razmažena i ne razumiju s čim se nose njihovi roditelji nose. Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću je stanje pojačane motoričke aktivnosti. Osobine djece s ADHD-om : -rade prebrzo i čine nepotrebne greške,teško razumiju kolektivne upute,govore i šapuću sami sebi,često mijenjaju planove,preuzimaju rizik,doživljavaju ono čime se trenutno bave cijelim svojim bićem, loše funkcioniraju u stvarima koje nisu vezane za njihove interese, imaju hiperfokus na nešto što ih jako interesira, ne razmišljaju linearno već pojmovno u širinu, ne primjećuju detalje, podsvjesni svijet za njih nema granica, ne slušaju kad im se obraća, odlete usred razgovora kad im razgovor nije zanimljiv, nemaju smisao za organizaciju, kratko su skoncentrirani i brzo se dosađuju. Imaju potrebu za konstantnim kretanjem, teško im je mirno sjedati,ne mogu čekati u redu, davaju odgovor na pitanje prije nego je do kraja postavljeno, upadaju u razgovor.

ADHD-ovcima je vrlo teško nositi se sa obrazovnim sustavom. Zbog nedostatka koncentracije, upadanju u riječ,ometanju drugih,zaboravljanja domaćih radova, pribora itd,često ih se etiketira kao zločeste,nemarne i problematične.

ADHD se u pravilu dijagnosticira djeci sa posebnim potrebama, koja su istovremeno impulzivna i imaju manjak koncentracije,a što može biti i posljedica nekog drugog poremećaja ili oštećenja. Osobe sa laksim oblikom ADHD-a su one kojima je obrazovni sustav problem,ali njihovo ponašanje ne stvara problem u obitelji ili radnom mjestu i u tom slučaju se ADHD često i ne dijagnosticira. Međutim u slučajevima gdje se poremećaj odražava na svim poljima,od društvenog, obiteljskog do školske ili radne okoline, u tom slučaju te osobe ne mogu samostalno živjeti i funkcionirati, imaju problema sa socijalizacijom i općenito sa odnosima.

Danas, kad naiđete na neke članke tom poremećaju ili preletite po društvenim mrežama možete uočiti dvije stvari o kojima govore roditelji djece s ADHD-om: žale se na neprilagođeni školski sustav i nerazumijevanje funkcioniranja njihove djece te navođenje kako su njihova djeca izuzetno kreativna,maštovita uz obavezno navođenje poznatih osoba koje su navodno imale ADHD, kao što su Einstein,Mozart,Hitchcock ili Jim Carrey. Međutim,ono što čujemo i vidimo mimo članaka i komentara na društvenim mrežama je jedna druga stvar o kojoj se malo piše,a to je TAMNA STRANA ADHD-a.

-Moje dijete po noći uopće ne spava, rekla nam je jedna mama koja je htjela ostati anonimna.

-Po cijele se noći budi, govori,priča. Zaspe u četiri, probudi se u sedam, a vi morate ići na posao i funkcionirati cijeli dan. I tako godinama. ADHD-ovci se poprilično deru kad govore, pa tako i moj dječak koji danas ima 11 godina. Cijeli dan viče i ponavlja jedno te isto,jer mu je to zabavno, dok me ne zaboli glava. Učenje je priča za sebe, morate ponavljati sto puta ne bi li vas doživio, sam ne može učiti jer mu koncentracija leti i ne može se usredotočiti na ono ispred sebe. S ničim nije zadovoljan,interesi su mu momentalni i stalno izmišlja nešto drugo. Jako je svađalački raspoložen i impulzivan. Ispadi su svakodnevni i s njima sve teže i teže izlazimo na kraj. Baca predmete po stanu,viče, pa na kraju plače. Mnogi će roditelji koji nemaju takvo dijete u obitelji davati savjete „ ja to ne bi tako,ja to ne bi dopustila, ja bi to drugačije uradila“, zato kažem, vjerujte mi sve sam pokušala: pričanje, ignoriranje, kažnjavanje, psihologe, defektologe i psihijatre.Terapija mu je promijenjena puno puta. Nisam bila za lijekove,za tu kemiju, ali moje dijete nije spavalo, ni po danu ni po noći, bio je još razdražljiviji,plačljiviji, svađalački rastrojen, kao da ima konstantni PMS, kiselo se smije ova umorna mama.

- Škola je posebna priča. Koncentracija mu opadne nakon cijelih dvadeset minuta. Zna se dogoditi da prvi sat odgovara naučeno gradivo i dobije čak vrlo dobar ili odličan, ako ga pitaju zadnji sat onda može dobiti i nedovoljnu ocjenu jer je kraj nastave i koncentracija gotovo više i da ne postoji. Uz to,ne može naučiti recimo u petak za ponedjeljak jer će zaboraviti naučeno. Možete li zamisliti kako mu je teško nositi se sa izazovima u školi, a bojim se onoga što me čeka u višim razredima. Ukoliko nemate učiteljicu koja razumije o čemu se radi, vaš život se pretvori u pakao! Poznam i djecu s ADHD-om koja imaju problem u socijalizaciji, što s mojim djetetom nije slučaj.

Pitamo se ima li tko pomoći ovim roditeljima na izmaku snaga? Koji se bore sa svojom djecom, sa sustavom, okolinom, susjedima? Što im preostaje? Život im se sveo na viku, svađe, objašnjavanja i suze..dvadeset sati dnevno. Jedan roditelj djeteta koje ima ADHD ili autizam je kronično iscrpljen. Ti ljudi žive u kaosu. Problem u ponašanju je jako velik problem za cijelu obitelj. Nisu to samo djeca koja imaju poremećaj koncentracije, to su vrlo rigidna djeca, teško odgojiva s kojima nije lako i koja često „u šaci“ drže cijelu obitelj. Često muškarci odu, čast izuzecima i ostave majku da se sama nosi s problemom.

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…