ŽIVKO TOLIĆ: Podnosim ostavku i povlačim se iz Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku!

17 Rujan 2019
Autor :  

Javna obavijest članovima, simpatizerima i korisnicima povezanih sa ZKI-a u Dubrovniku koju potpisuje gospar Živko Tolić, aktualni predsjednik Žrtvoslovne sekcije Zavičajnog kluba Imoćana (ZKI) u Dubrovniku:

 

Punih 25 godina, od njegovog osnutka do danas, obnašao sam niz funkcija u ZKI-a. S obzirom na veliki broj vanjskih subjekata vezanih za organizaciju u ZKI-a, poglavito s područja Imotske krajine i moju dugogodišnju operativno-organizacijsku ulogu, dužan sam javno objaviti da se povlačim iz Kluba, odnosno daljnjeg aktivnog sudjelovanja.

Navesti ću samo glavne i novije razloge:

- primjetno je stalno opadanje volje pojedinaca bilo što činiti u općem javnom interesu. To je narastajuća boljka našega hrvatskog društva. Naravno, tu nije iznimka ni Imotski ni Dubrovnik. Sve manje želje je sudjelovati u onome što sobom nosi amaterstvo ili volonterstvo. Tako i rad u ZKI-a spao je na par pojedinaca koji već godinama drže kompletnu organizaciju.

- promicanje povezanosti Imotskoga i Dubrovnika kroz povijesnu i aktualnu domovinsku privrženost, zatim kulturu, prosvjetu, sport, gospodarstvo, … glavne su odrednice statuta ZKI-a i motivom svakog člana: biti aktivnim sudionikom odnosne organizacije. Nažalost, negdje od pete godine osnutka do danas stalno je opadala odnosna aktivnost i interes, poglavito onih koji bi trebali davati poticaj i potporu. Vladajuće garniture u Zavičaju sve manje su zainteresirane. Ova aktualna posve!

- ugled Imoćana u Dubrovniku i odnos domicilnih spram njih nikada u povijesti nije bio veći. Tome su zasigurno ponajviše doprinijeli imotski branitelji djelovanjem na širem dubrovačkom području u aktualnom domovinskom ratu. Tu činjenicu nismo dovoljno osmislili u obostranom interesu. Naime, Imotska krajina je veliki potencijal mladeži. Primjerice, srednjoškolsko obrazovanje svake godine regrutira preko 250 maturanata. Ta ista mladež mahom odlazi diljem Europe rješavajući egzistenciju. Dubrovnik je perspektivna, nadasve, turistička destinacija. Vapi za mladim obrazovanim kadrom. Srednjoškolci Imotskoga trebali su dobiti zeleno svijetlo za dodatno obrazovanje i stjecanje prakse u Dubrovniku. Tu je trebalo, uz potporu obaju gradskih vlasti, postići operativni dogovor, primjerice, Gimnazije Imotski i/ili Ekonomske škole i Turističko-ugostiteljske škole Dubrovnik. To se nije dogodilo pored opetovanih nastojanja i poticanja s razine ZKI-a. Na „njihova mjesta“ došli su neki drugi što je „do jučer“ bila nezamisliva supozicija. Gdje se izgubilo strateško promišljanje u interesu opstojnosti i snage hrvatskog bića na ovim prostorima.? Što bi nam rekli oni koji su ginuli u domovinskom ratu nadojeni onim motivima na koje smo, osim deklarativno, posve zaboravili?

To je bolna spoznaja koja me do kraja frustrira i koju ne mogu više podnijeti …

 

- kako sam sudionikom navedenih i inih inicijativa u ZKI-a, a koje se nisu ostvarile, osjećam i vlastitu odgovornost za isto. Možda će neki drugi, mlađi, biti učinkovitiji? Možda će oni nadići taj ignorirajući gard spram ZKI-a, a koji od vodećih subjekata u zavičajnom okruženju već dugo traje. Svemu ovome treba dodati činjenicu mojih već poznih godina, narušenog zdravlja i biološkog limitirajućeg faktora u daljnjem doprinosu „preživljavanja“ ZKI-a u Dubrovniku. Stoga sam donio neopozivu odluku o napuštanju odnosno isključenju iz ZKI-a. Najavu ovoga čina, na neki način, naglasio je predsjednik ZKI-a u pozdravnoj riječi u Trstenom 2. srpnja 2019. Indikativno, nitko do danas, od relevantnih činitelja, nije me upitao: zašto odlazim? To shvaćam kao svojevrsnu potvrdu vlastitoj odluci.

 

Naravno, u ovih 25 godina ponosim se ostvarenim postignućima ZKI-a, a koji su, bez lažne skromnosti, respektabilni. Oni ne bi mogli biti ostvareni bez pomoći klupskih članova-suradnika i golemog doprinosa mnogih pojedinaca i poslovnih subjekata iz Grada Dubrovnika i šire. Posebni status zahvalnosti pripada udrugama obitelji poginulih branitelja Imotskoga i Dubrovnika, te, naglašeno, žiteljima Trstenoga koji su pomogli podizanju i dalje brinu o spomen obilježju poginulim Imoćanima, Njih 36-ci, u domovinskom ratu na dubrovačkom području.

Unatoč svemu ostajem na raspolaganju za bilo kakvu možebitnu pomoć poglavito prijateljima i svim osobama iz moga Zavičaja.

 

Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…