Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Potres jačine 4.7 po Richteru s epicentrom u Jadranskom moru dogodio se prije manje od pola sata, točnije u 14.05, a osjetio se i na dubrovačkom području. Ovom potresu prethodio je potres u 11.15 jačine 4.0. po Richetrovoj ljestvici, također u Jadranu.

Potresi i dalje tresu Albaniju, a i u BiH je nakon potresa 5.4 jačine oko 10 sati do sada bilo nekoliko potresa. 

 

U Facebook grupi Pokidane veze-tražite školske prijatelje i druge osobe, svakodnevno možete pročitati kako je neka potraga riješena, najčešće zahvaljujući g. Hanasu Kovačeviću, policijskom inspektoru u mirovini. Gotovo istodobno, dok je Kovačević tražio sestru Ante Dragojevića, tražio je i brata i sestru Zagrepčanke Marije M. Naime, Anđela i Boris su usvojeni u jednu obitelj, a ona u drugu, zahvaljujući ponajprije hrvatskoj birokraciji. Kako za Dubrovnik INsider priča ovaj nevjerojatan čovjek, koji je spojio mnoge i Anđela i Boris su tražili Mariju. " Njih dvoje su živjeli u Posušju, u obitelji Penava. Sudbina je tako htjela da Anđela baš ovih dana posjeti obitelj, iako inače živi u Švedskoj s mužem. Pronalazak se baš tada dogodio, tako da su se brzo sastali."

Marijina sestra Anđela napisala je u ovoj zanimljivoj, životnoj Facebook grupi: "Nakon 21. godine ponovo zajedno! Veliko hvala ovoj grupi i dobrim ljudima!"

Nadin, ravnokotarsko selo istočno od Zadra, stradalo je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Nakon što su JNA i četnici mučili i ubili Hrvate u Vukovaru i Škabrnji, počinili su zločin i u Nadinu.

Branitelji Nadina snažno su se odupirali neprijatelju, gotovo nadljudskim naporom. Osim u Vukovaru, na Trpinjskoj cesti, nigdje do tada nije uništeno i zarobljeno toliko neprijateljskih tenkova oklopnih vozila kao u Nadinu.

19. studenog 1991. nastavili su svoj genocidni pohod, ubili 14 hrvatskih civila i 5 branitelja, dok ih se troje još smatra nestalima. Imovinu su im opljačkali ili zapalili.

16. lipnja 2011., 19 godina nakon zločina, zadarska je policija podigla kaznene prijave protiv Tripka Čečovića, zapovjednika 180. motorizirane pješačke benkovačke brigade vojske takozvane Republike srpske krajine te Zorana Lakića, zapovjednika Teritorijane obrane Benkovca zbog ratnog zločina. Teretilo ih se da su kao zapovjednici naredili napad na Nadin.

Branitelji koji su poginuli u Nadinu: Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tonči Šembera, Tomislav Šestan i civilne žrtve: Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ivanica Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina, Šime Glavić i Nikola Atelj te nestali Petar Glavić, Marija Glavić i Ante Marić dali su svoje živote za Hrvatsku.

Torcida je tradicionalno, u 19. 50 upalila svijeće na Ilijinoj glavici u počast gradu heroju, Vukovaru. Kako Dubrovčani ne zaboravljaju vukovarsku žrtvu možete vidjeti u našoj fotogaleriji.

Lyliane Fournier u Vukovaru je 1991. izgubila najdragocjenije što je imala, svog sina Jean-MIchela. Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina 1991. kada se priključio postrojbi HOS-a u Vukovaru. Mučki je ubijen na Ovčari, a njegovo tijelo još nije pronađeno. Svega par sati prije pogubljenja, dao je izjavu francuskim novinarima: Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Ovo je majčino pismo sinu, zbog kojeg se preselila u Hrvatsku i u kojoj će, kako kaže ostati i nakon što se pronađe tijelo njezinog djeteta.

Tebi moj sine, Jean-Michel,

01.srpnja 2019. imao bi 53. godine. U studenom će proći 28 godina otkako tražimo 63 nestala tijela mučenika s Ovčare, bez uspjeha. Prokleti rat..

Dio mog bića, uključujući i razum otišao je s tobom. Tvoja prisutnost, tvoj osmijeh, tvoja ljubaznost, naši razgovori, sve to čini tvoju odsutnost teškom. Jednog bića nema i sve je pusto. Što se mene tiče, to je tako. Stalno si sa mnom.

Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.

Mama

Škabrnja je dobila ime po škaljevitom usponu. To je potpuno hrvatsko selo, smješteno 21 km od Zadra. Domoljubni i marljivi seljani bili su najbogatiji u tom kraju, pa su bili meta antihrvatskih ideologija i u Drugom svjetskom ratu, kad je ubijeno 80 seljana. 

U Škabrnji je devedesete vladao veliki domoljubni zanos. Na svim kućama su se vijorile hrvatske zastave.
18.11. oko 7.30 ujutro započeo je žestok topnički napad na to malo selo u Ravnim Kotarima. Žena, djeca, starci i nemoćni skrili su se u podrume. Iz dva pravca, Biljana i Zemunika Gornjeg krenuli su srpski tenkovi i trideset oklopnih vozila prema Škabrnji. Kad je napad prestao, srpske paravojne formacije i JNA ušli su u selo. Prvo su krenuli uništavati kuće, crkve i gospodarske objekte. Potom su krenuli na civile. Već prvog dana ubili su 43 hrvatska civila. Nasilno su ih izvodili iz podruma i ubijali iz vatrenog oružja ili nožem, neke su pred ostalima mučili i masakrirali, čak i gazili tenkovima. Dio civila su doveli do zapadnog ulaza u selo u Ambaru, skupili ih i teretnim kamionima i autobusom odveli u dječji vrtić gdje su ih cijelu noć mučili i ispitivali, a među njima je bilo i djece. Zarobljene muškarce su odveli prema Benkovcu, gdje su ubili trojicu, a ostale zatvorili. 
Selo su potpuno spalili, te minirali.
Napad na Škabrnju rezultirao je s ubojstvom 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila. Niti jedna obitelj u Škabrnji nije bila pošteđena, svako domaćinstvo brojalo je žrtve. U obitelji Šegarić, ubijeni su baka, otac, tri sina i još nekoliko članova šire obitelji.
Vješali su čak i kućne ljubimce, a na ćirilici napisali „Dobro došli u mrtvo selo“.
Agresorska vojska dugo nije htjela predati tijela škabrnjskih žrtava. Prvih 35 predali su u crnim najlonskim vrećama. Ostale ubijene su predali tek pod pritiskom Međunarodnog crvenog križa i Europskih promatrača. Predali su još 9 tijela.
Ozljede koje su žrtve imale su strijelne ozljede glave u potiljak, zgnječenje glave i prsnog koša zbog gaženja tenkom, odsječene uši..
Za zločin u Škabrnji osuđeni su : Jovan Badžoka na 10 godina zatvora, Zorana Banić na 6 godina, Milan Martić na 35 godina zatvora u Haa

 

Do proljeća 1991, srpske postrojbe su se već organizirale u nekoliko mjesta u istočnoj Slavoniji. Baza im je bila u Borovom Selu, u kojem je živjelo pretežno srpsko stanovništvo.  Od 15.listopada 1991. Vukovar je pao u potpuno okruženje. JNA je uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Vodile su se žestoke ulične borbe. Svi položaji tučeni su topnički, tenkovski, minobacački, raketirani iz zraka.

Dana 16. studenog, pali su Nijemci. 18.studenog, Vukovar se još branio. Branitelji su i dalje pružali otpor i pokušavali proboj.

Osamdeset sedam dana opsade od strane JNA i srpskih paravojnih formacija koja je završila velikim razaranjem grada na Dunavu, progonom stanovništva i ubojstvima Vukovaraca. Pojedini Srbi koji su se u skloništima skupa s Hrvatima skrivali od granata počeli su prokazivati branitelje i članove njihovih obitelji. Po cijelom gradu ljudi su strijeljani, najveći zločin se dogodio nad ranjenicima iz vukovarske bolnice, braniteljima i civilima kojih je 200 identificirano na Ovčari. Imali su od 16 do 72 godine. Postoje još neke masovne grobnice, za koje Srbi i dalje šute. Radi se o nemalom broju, oko 500 osoba koje nikada nisu pronađene.

Velik broj branitelja je završio u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, gdje je jedan dio branitelja ubijen, a ostali su razmijenjeni. Najmlađa žrtva silovanja imala je svega 6 godina, najstarija 80.

Gotovo cijeli grad je u razaranju bio srušen, svi objekti, crkve, kultrno povijesni spomenici. Uništeno je 91% stanova, a za to rušenje brojnih objekata i ratne bolnice nikad nitko nije odgovarao. Za ratni zločin, procesuirano je samo 65 osoba, presude postoje za njih 24,od kojih je čak 17 u odsutnosti.

Točan broj poginulih u Vukovaru nije poznat, ali prema generalu Tusu, ubijeno je oko 1100 vukovarskih branitelja, 2600 civila i branitelja je nestalo.

Poginulo je 86 djece, od kojih je najmlađe imalo šest mjeseci.Njih čak 54-ro bilo je mlađe od deset godina. 858 djece ostalo je bez jednog ili oba roditelja. 8000 branitelja i civila prošlo je kroz srpske logore.

Agresor je bio jači, sto puta naoružaniji, imali su tko zna koliko više granata, mina, tenkove i zrakoplove. Ali, Vukovarci su branili svoj dom, svoje obitelji, svoje roditelje i svoju djecu. Hrvatsko srce je izdržalo više mjeseci strašne napade rušilačke JNA. Žrtvovali su svoje živote. Ono što se dogodilo u Vukovaru nezapamćeno je. Snaga ljubavi njegovih ljudi, prema obitelji i domovini je nemjerljiva.

 

Sutra će se na igralištu u Malim kućicama u Mokošici održati događaj  humanitarnog karaktera, čiji prihod u cijelosti odlazi maloj Ejni oboljeloj od leukemije. Razgovarali smo s jednom od organizatorica, Sanjom Jakšić: 

- Prijavljeno je 13 odraslih ekipa: Psihijatrija, Lonci i poklopci, Brze i žestoke, Ten 11, The man ten, 11, Amazonke, Fali peti, Kako ćemo lako ćemo, Charlijevi anđeli, Rit Croatia, Spučenice, Fantastična četvorka, Super mame i Italiana,   8 ekipa školskog uzrasta: Charlijeva vojska, Lubanje, Toboti, Supermeni, Gormiti, Mini anđeli, Like angel, Galeb i 2 ekipe vrtićke skupine.: Leptirići i Malci. Prvo kreće otvaranje igara s bajkerima, fotografiranje, bit će tu tete s palačinkama u obliku likova iz crtanih i igranih filmova, pjevača itd. Potom počinju igre, koje će se odigravati u isto vrijeme, jer imamo tri suca. Postavit ćemo i ljubičaste balone, jer je sutra Dan prijevremeno rođene djece, pa da na taj način pokažemo kako mislimo i na naše Palčiće.

Podsjetimo, sutra s početkom u podne, potezat će se konop, skakati u vrećama i nosit će se loptica u žlici, bit će tu još iznenađenja, najavljuju organizatori. 

- Kiša se prema Stormchaserima najavljuje u kasnijim poslijepodnevnim satima, tako da se nadamo kako će se igre uspjeti održati., dodaje Sanja Jakšić. 

Stranica 7 od 78
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…