Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Danas se u Mokošici održavao događaj pod nazivom "Ejna se želi igrati-igrajmo se mi za nju", čiji prihod je išao malenoj Ejni Mujak, koja je oboljela od teškog oblika leukemije. Ovaj se događaj trebao održati 17.studenog i prolongiran je zbog vremenskih neprilika. Ovaj put je organizatore i natjecatelje dočekao divan sunčan dan, pa su se tako djeca i odrasli natjecali u skakanju u vrećama, nošenju loptice u žlici i potezanju konopa. Mogli ste kušati i palačinke na jedan sasvim neobičan način, tzv pancake art, gdje su cure izrađivale svima znane likove od palačinki. Bio je tu i jedan klaun i Spiderman, a cijelo događanje otvorili su dubrovački bajkeri, poznati po sudjelovanju u ovakvim humanitarnim događanjima. 

Oni koji nisu sudjelovali na natjecanju mogli su ubaciti svoje novčane priloge u dvije postavljene kutije, a osim za Ejnu, bila je tu i kutija za našu malu sugrađanku Gordanu Knego. U kategoriji djece pobijedila je Charlijeva vojska, drugi su Mini anđeli, a treće mjesto pripalo je Gormitima. U kategoriji odraslih, prvo mjesto odnijela je ekipa Lonci i poklopci, druga je Psihijatrija, a treći su Miševi i mačke naglavačke.

 

 

U vrijeme kada naši mladi odlaze u druge gradove i zemlje lijepo je čuti za one koji se vraćaju ili ostaju i usput stvaraju. Takva je priča mlade, lijepe i skromne Dubrovkinje, Ivane Vlahušić. Ivana je studirala farmaciju u Zagrebu i kada je na red došla kozmetologija, promislila je "To bih mogla i ja." Tom mišlju je zapravo, priča Ivana, započelo ostvarenje jednog od njezinih snova, stvaranje vlastite kozmetičke linije. 

U isto su se vrijeme njezini susjedi iz Dubrovačkog primorja, koji se već godinama bave branjem bilja, odlučili na svoju destileriju, pravili su eterična ulja i hidrolate, sirovine koje se koriste za izradu kozmetičkih proizvoda.

- Tako sam ja počela nešto mućkati i iz toga je sve krenulo. Sve je bazirano na biljkama našeg područja, od Dubrovačkog primorja do Konavala: smilja, masline, dunja, grožđa, gospina trave, ekstrakta kozjeg mlijeka, lavande. Podiijelili smo proizvode u tri linije: jedna je od njih ljetna linija Lokrum sun, koja sadrži marmeladu s gospinom travom, maslinovim uljem i medom za postizanje brončanog tena i jogurt s pantenolom, aloe verom i kozjim mlijekom za hidratizaciju kože nakon sunčanja i stvara osjećaj hlađenja te je odličan za ublažavanje crvenila. Druga je linija Arbotega day & night koja uključuje kreme za lice, vodicu s grožđem, hidratantni booster od dunje i zlatno ulje sa šljokicama.

Ivanina ideja je i luksuzna linija Cvijeta Zuzorić s biserima i ekstraktima od rogača. Ta je linija kao izmišljena za umornu kožu kojoj je potrebna hidratacija, vraća prirodan sjaj koži.

Jesi li zadovoljna plasmanom tvojih proizvoda na tržište? Što kažu korisnice tvojih preparata?

- Toga sam se najviše bojala, kreneš u to i nemaš pojma što te čeka, a zapravo je ispalo odlično. Jako sam zadovoljna kako su proizvodi prihvaćeni. Prvo sam ih testirala na familiji i prijateljima (smijeh). Lani sam na primjer slavila rođendan na Šunju i nosila sam teglicu marmelade Lokrum sun pa smo se tamo sve mackale. Baš sam bila zadovoljna kako je podnijela to lopudsko sunce, kako je želatinozne strukture, nije se pretvorila u tekućinu, što mi je bio važan test.

Ivana ima i nove ideje i proizvode. Tu je nova krema, noćna maska za lice s lavandom, koja je u izradi, a ide na tržište idućeg proljeća. 

- Radi se o posve drugačijoj formulaciji nego što trenutno postoji na našem tržištu, radi se o noćnoj maski koja se nanosi nakon njege lica. Maska se nakon nanošenja malo posuši i ide se spavati, znači ne skidamo je s lica, već zaključava sve sastojke koje smo dosada stavili na kožu i da je dodatno nahrani. Lavanda ima umirujuće djelovanje. 

Sve kreme se izrađuju u jednom zagrebačkom laboratoriju.

- Predam recepturu, a oni rade sva moguća testiranja, od analitičkih do alergoloških. Sve, naravno, što ide u prodaju mora imati certifikat. Isto tako, garantiramo da svaka naša krema ima sastav koji stoji na deklaraciji.

Zašto baš Arbotega?, pitali smo ovu divnu mladu i entuzijastičnu curu.

- To je sklop riječi arboretum, apoteka i Art Botega, kao umjetnost trgovanja u čemu je prednjačila Dubrovačka Republika.

Arbotegine proizvode možete naći u ljekarnama Čebulc, ljekarni Domus Christi na Stradunu, ljekarni Cavtat, ljekarni u Stonu, TIC na Stradunu, suvenirnici Plus na Stradunu, Duty free shop na našem aerodromu. Sve akcije, popuste i promocije novih proizvoda možete pratiti na Facebook stranici Arbotega Dubrovnik ili na njihovom instagram profilu. 

Čim pomirišete jedan od ovih proizvoda ili samo jednu kap razmažete po svojoj koži, vidjet ćete zašto Ivana Vlahušić s ponosom priča o svojim malim, lijepo upakiranim djelima. Narednih dana ćemo naše vjerne čitateljice nagraditi i razveseliti proizvodima iz Arboteginih linija, pa ćete se moći uvjeriti i same u njihovu učinkovitost.

Našoj Ivani želimo uspjeh u daljnjem radu i hvala joj što promovira Grad i njegovu kulturu, tradiciju i bogatstvo prirode na najljepši mogući način.

 

 

 

Podržava Hrvatska medicinske sestre, podržava i učitelje, profesore, policajce, Severinu, sve one nezadovoljne svojim primanjima, broju radnih sati, uvjetima koji to nisu i sudskim odlukama donešenim u Lijepoj našoj. Postavljam pitanje: zašto ne podržavate osobe koje su sve to: i medicinsko osoblje, čistači, njegovatelji, kuhari, logopedi, maseri, konobari, učitelji? Takve su osobe svugdje oko vas, a danas-sutra to možete biti i vi. Mislite li kako vam se ne može dogoditi da vam se svijet okrene turbulentno naopako preko noći, da vi, vaša sestra, vaša kćer ili sin dobijete dijete s posebnim potrebama, da vam netko strada u prometnoj nesreći ili ga pogodi neka bolest? Mislite li kako vam se ne može dogoditi da danonoćno bdijete nad osobom koju volite 24 sata? Mislite li da se takve stvari uvijek događaju nekome drugome? 

Nameće mi se zaključak kako u Hrvatskoj velik broj ljudi misli samo na sebe. Da, ponekad pročitaju tužan naslov i stave tužnog smajića, netko i podijeli priču, netko uplati 50 kuna i zaboravi na sve. To je u neku ruku normalno i ljudski, da ne legnete u krevet opterećeni tuđim problemima. Ipak, što vas košta da i za njih podignete glas? Što vas košta da izađete na ulicu i podržite te ljude koji prosvjeduju? Oni imaju dohodak manji od svakog ljudskog minimuma, oni nemaju ni godišnji, ni plaćene slobodne dane. Oni ne mogu ni na bolovanje, jer nemaju pravo biti bolesni. Kada njihovo dijete ili suprug kojeg su njegovali umre, oni isti tren nemaju nikakva primanja, nemaju pravo na oplakivanje, nemaju pravo na tugu i bol. Nemaju, jer se moraju misliti od čega preživjeti idući mjesec, jer ni crkavice od 2500 kuna više nema. 

Ti ljudi se ne pripremaju na potres i ostale katastrofe niti skupljaju dokumente i hranu za preživjeti, jer u tom trenutku ne mogu napraviti ništa. Ti ljudi ne mogu često otići na sprovod, vjenčanje, frizuru ili običnu kavu jer nema tko ostati s njihovim najdražim bićima. Oni su kronično umorni i samo im ljubav svako jutro ulijeva snagu da se dignu i nastave sa svojim životom. Često su sami i nemaju ničiju podršku. 

Podignite glas i za njih iako nemate nikoga o kome biste se na ovaj način brinuli. Hrvatska to može i mora. Kažu da se sustav jedne zemlje ogleda upravo u odnosu prema onim najnemoćnijima. Učinite to za njih, za sebe, za svu našu djecu. Nikada ne znate što donosi sutra.

04.12. 2019. u 10 sati, na Trgu Nevenke Topalušić, Hrvatska mora reći DOSTA JE. 

 

Potres jačine 4.7 po Richteru s epicentrom u Jadranskom moru dogodio se prije manje od pola sata, točnije u 14.05, a osjetio se i na dubrovačkom području. Ovom potresu prethodio je potres u 11.15 jačine 4.0. po Richetrovoj ljestvici, također u Jadranu.

Potresi i dalje tresu Albaniju, a i u BiH je nakon potresa 5.4 jačine oko 10 sati do sada bilo nekoliko potresa. 

 

U Facebook grupi Pokidane veze-tražite školske prijatelje i druge osobe, svakodnevno možete pročitati kako je neka potraga riješena, najčešće zahvaljujući g. Hanasu Kovačeviću, policijskom inspektoru u mirovini. Gotovo istodobno, dok je Kovačević tražio sestru Ante Dragojevića, tražio je i brata i sestru Zagrepčanke Marije M. Naime, Anđela i Boris su usvojeni u jednu obitelj, a ona u drugu, zahvaljujući ponajprije hrvatskoj birokraciji. Kako za Dubrovnik INsider priča ovaj nevjerojatan čovjek, koji je spojio mnoge i Anđela i Boris su tražili Mariju. " Njih dvoje su živjeli u Posušju, u obitelji Penava. Sudbina je tako htjela da Anđela baš ovih dana posjeti obitelj, iako inače živi u Švedskoj s mužem. Pronalazak se baš tada dogodio, tako da su se brzo sastali."

Marijina sestra Anđela napisala je u ovoj zanimljivoj, životnoj Facebook grupi: "Nakon 21. godine ponovo zajedno! Veliko hvala ovoj grupi i dobrim ljudima!"

Nadin, ravnokotarsko selo istočno od Zadra, stradalo je u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Nakon što su JNA i četnici mučili i ubili Hrvate u Vukovaru i Škabrnji, počinili su zločin i u Nadinu.

Branitelji Nadina snažno su se odupirali neprijatelju, gotovo nadljudskim naporom. Osim u Vukovaru, na Trpinjskoj cesti, nigdje do tada nije uništeno i zarobljeno toliko neprijateljskih tenkova oklopnih vozila kao u Nadinu.

19. studenog 1991. nastavili su svoj genocidni pohod, ubili 14 hrvatskih civila i 5 branitelja, dok ih se troje još smatra nestalima. Imovinu su im opljačkali ili zapalili.

16. lipnja 2011., 19 godina nakon zločina, zadarska je policija podigla kaznene prijave protiv Tripka Čečovića, zapovjednika 180. motorizirane pješačke benkovačke brigade vojske takozvane Republike srpske krajine te Zorana Lakića, zapovjednika Teritorijane obrane Benkovca zbog ratnog zločina. Teretilo ih se da su kao zapovjednici naredili napad na Nadin.

Branitelji koji su poginuli u Nadinu: Omer Slavko Brzoja, Milivoj Glavić, Novica Atelj, Tonči Šembera, Tomislav Šestan i civilne žrtve: Danka Brzoja, Stoja Brkić, Maša Čirjak, Ika Čirjak, Ive Glavić, Stana Glavić, Luca Glavić, Jakov Šestan, Marija Šestan, Ivanica Plastić, Roko Šimurina, Kata Šimurina, Šime Glavić i Nikola Atelj te nestali Petar Glavić, Marija Glavić i Ante Marić dali su svoje živote za Hrvatsku.

Torcida je tradicionalno, u 19. 50 upalila svijeće na Ilijinoj glavici u počast gradu heroju, Vukovaru. Kako Dubrovčani ne zaboravljaju vukovarsku žrtvu možete vidjeti u našoj fotogaleriji.

Lyliane Fournier u Vukovaru je 1991. izgubila najdragocjenije što je imala, svog sina Jean-MIchela. Jean-Michel Nicolier imao je 25 godina 1991. kada se priključio postrojbi HOS-a u Vukovaru. Mučki je ubijen na Ovčari, a njegovo tijelo još nije pronađeno. Svega par sati prije pogubljenja, dao je izjavu francuskim novinarima: Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.

Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.

Ovo je majčino pismo sinu, zbog kojeg se preselila u Hrvatsku i u kojoj će, kako kaže ostati i nakon što se pronađe tijelo njezinog djeteta.

Tebi moj sine, Jean-Michel,

01.srpnja 2019. imao bi 53. godine. U studenom će proći 28 godina otkako tražimo 63 nestala tijela mučenika s Ovčare, bez uspjeha. Prokleti rat..

Dio mog bića, uključujući i razum otišao je s tobom. Tvoja prisutnost, tvoj osmijeh, tvoja ljubaznost, naši razgovori, sve to čini tvoju odsutnost teškom. Jednog bića nema i sve je pusto. Što se mene tiče, to je tako. Stalno si sa mnom.

Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.

Mama

Stranica 3 od 74
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…