Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Djeci pričamo priče i bajke, kako bi ih nešto naučili. Pričamo im o Pepeljugi i njezinoj izgubljenoj cipeli, o Snjeguljici, vilama i zloj maćehi, u kojima uvijek dobro pobijedi zlo. Ispričajte im priču koju možete vidjeti, doživjeti, koja će ih nadahnuti više nego bilo koja druga. Ispričajte im kako nam život na put donosi prepreke, ali i mogućnost da ih savladamo uz pomoć onih koji nas vole. Ovo je priča koja nema patuljke ni otrovane jabuke, ali ima jednu princezu. 

Antonela Majer je cura rođena u Dubrovniku, u kolovozu prije 18 i pol godina. Završila je osnovnu školu i upisala srednju trgovačku. To bi bila sasvim obična i uobičajena stvar, da ova ljepotica nema Downov sindrom. Ona je prva osoba s ovim sindromom u Dubrovniku koja je upisana u redovan osnovnoškolski sustav, uz pomoć asistenta, ali je i prva koja je upisala srednju školu po redovnom programu. 

Kad je napravila prve srednjoškolske korake, kazala je:  „ Imam sve dobre ocjene, jer dobro radim i komuniciram s profesorima, a najdraži su mi predmeti engleski i matematika. Drag mi je i tjelesni. Voljela bih biti medicinska sestra, raditi u bolnici, dijeliti lijekove, čitati djeci priče. Jako volim malu djecu, a ako ne uspijem biti medicinska sestra, onda ću biti njegovateljica u nekom domu za stare. Tamo bi pričala s bakama, čitala im bajke, masirala noge.“ Ono što Lela istinski želi jest pomagati ljudima. Ona je sva satkana od empatije, ona je sinonim za bezuvjetnu ljubav.  Kažu kako su ljudi s Downovim sindromom najsretniji ljudi na svijetu. Oni u sebi nose onu istinsku životnu srž, ono što bi mi svi zapravo trebali biti.

Maturalna zabava je noć koju svaka djevojka iščekuje. To je večer u kojoj može zablistati u najljepšoj haljini, cipelama, učiniti ponosnim svoje roditelje i jedan životni period privesti kraju. Zablistala je i ona sinoć. Antonela u najljepšem izdanju, poput princeze, svima je nagnala suze na oči. One radosnice. U suzama njezinih roditelja bilo je ponosa, sreće, zahvale Bogu za ovu noć. Svi su bili sretni, ali nitko nije bio sretniji od nje. 

Kažu kako moramo prihvatiti različitosti, kako moramo drugačije integrirati u društvo. Pitam se kako je Antoneli dok promatra sve nas ovako grešne, nespretne, zbunjene i nesretne kako se trudimo integrirati i biti ono što bi trebali biti. Mi smo ti koji od ljudi poput nje možemo puno naučiti o sreći, iskrenosti i uživanju u malim stvarima koje znače život.

Sretno ti, Antonela, lijepa princezo! Hodaj ponosno kroz život, nauči nas kako biti drugačiji u svijetu u kojem se svi toliko trude biti isti, nauči nas kako se u ovome svijetu pobrkanih prioriteta živi, diše, veseli. Sve drugo uopće nije važno.

 

 

 

Župan Nikola Dobroslavić sa zamjenicom Žaklinom Marević, pročelnikom UO za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove Mihom Baćom te ravnateljicom JU RRA DUNEA Melanijom Milić obišao je lokacije koje su uređene u sklopu projekta Promicanje održivog razvoja prirodne baštine doline Neretve, a kojima je nositelj Dubrovačko – neretvanska županija.

Župan Dobroslavić je ovom prilikom istaknuo kako je sretan što se sredstva iz EU fondova mogu upotrebljavati na ovakav način jer svaki aspekt ovog projekta na svoj način ima izravan i pozitivan utjecaj na stanovnike doline Neretve.

Obilazak je započeo u Staševici gdje je u pratnji zamjenika gradonačelnika Grada Ploča Ivana Marevića te ravnatelja OŠ Fra Ante Gnječa Bora Bustruca obišao Edu-eko vrt izgrađen u sklopu škole.

Osnovna ideja bila je uređenje pripadajućeg dijela zemljišta iza škole kroz prenamjenu istog u edukativni radni prostor kojim bi se kod djece razvijala svijest o važnosti očuvanja autohtone bioraznolikosti. To se realiziralo kroz formiranje 8 biljnih gredica, od kojih svaka predstavlja jedno razredno odjeljenje (za odjeljenja od 1-8 razreda) unutar koje učenici zajedno sa svojim učiteljima kroz rad prate razvoj biljnih vrsta od sadnje do korištenja biljaka. Vrijednost radova je nešto veća od 137 tisuća kuna.

Obilazak je nastavljen u općini Pojezerje u pratnji načelnika Borislava Dominikovića te ravnatelja OŠ ”Otrići-Dubrave” Duška Dominikovića gdje je u krugu škole uređeno Edu-eko dječje igralište u Otrić-Seocima.

Igralište je namijenjeno za učenike nižih razreda i djecu predškolske dobi. Koncept klasičnog dječjeg parka integriran je s edukativnim sadržajem lokalnog karaktera  –  ključnim informacijama o područjima ekološke mreže Natura 2000 i zaštićenim područjima.  Delta Neretve izuzetno je bogata prirodnim vrijednostima,  u neposrednoj blizini lokacije nalazi se područje ekološke mreže Natura 2000 HR2001046 Matica-Vrgoračko polje i HR2001242 Izvor Vir, kao i posebni ornitološki rezervati Orepak, Pod Gredom i Prud. U cilju formiranja svijesti o važnosti zaštite prirode kod djece najranije dobi, na primjeren način pristupilo se oblikovanju dječjeg prostora koji kroz klasična igrala integrira priču o prepoznatljivim ciljnim vrstama i staništima prirodnih vrijednosti iz njihovog neposrednog i svakodnevnog okruženja. Vrijednost radova na uređenju igrališta je nešto više od 382 tisuće kuna.

Potom je uslijedio obilazak Prirodoslovnog muzeja u Metkoviću u pratnji ravnateljice Ivane Baće te gradonačelnika Dalibora Milana, a potom i pješačke staze kroz značajni krajobraz Predolac-Šibenica.

Revitalizacija staza – Predolac – Šibenica ukupne vrijednosti veće od 488 tisuća kuna obuhvaćala je uspostavljanje kompleksa tematskih rekreativnih staza na području značajnog krajobraza Predolac-Šibenica koji je zaštićen od 1968. godine. Riječ je o osam dionica staza u četiri faze revitalizacije i uređenja. Time je kreiran novi edukativno-posjetiteljski sadržaj atrakcijama prirodne baštine; poboljšano je učinkovito upravljanje navedenim zaštićenim područjem putem razvoja adekvatne infrastrukture za posjetitelje i promocije zaštićenih dijelova prirode kroz održivi turizam.

Nositelj dijela projekta Prirodoslovnog muzeja u Metkoviću je Grad Metković s ukupnim partnerskim udjelom u projektu od 1.7 milijuna kuna. Tu će se radit dopuna dijela stalnog postava Prirodoslovnog muzeja Metković, što uključuje rekonstrukciju u tri faze:

1. Postavljanje geološkog stupa i reljefne karte (bile bi prikazane stijene različite starosti i slojevitosti kroz geološka razdoblja) u 3D blok dijagramu gdje bi bio objedinjen cjelokupni prostor delte Neretve, a iznad modela će biti postavljen mapping projektor koji mapira različite sofrtevrske sadržaje.

2. Prikaz pijesaka Neretve (prikaz različite granulacije/starosti u pleksiglas stupu).

3.Postavljanje 3D modela diorame špilje s biospeleološkim specifikumima koji će prikazati važne podzemne objekte ovog kraja (rekonstrukcija špilje u 3D obliku).

Dubrovčane je potresla tužna vijest, iznenadno nas je napustio dubrovački branitelj i glazbenik, svima nama znan Srđan Sergio Hrnić. Podsjetimo, na Međunarodnom festivalu Marko Polo na Korčuli, prvo mjesto, nagradu publike odnio je upravo naš Srđan sa pjesmom "Fala", čije je stihove napisala Franka Fani Kohn. "Imam pjesama koje nikad nisu vidjele svjetlo dana.“, rekao nam je tada naš skromni sugrađanin iako se glazbom bavio dugi niz godina.

Hvala ti Srđane za tvoj doprinos u Domovinskom ratu, za to što si bio domoljub i dobar čovjek. Hvala ti zato što si volio Grad i njegove ljude, hvala ti što si svojom umjetnošću ostavio trag.

Iskrena sućut obitelji i prijateljima. Počivao u miru Božjem.

 

 

U moru negativnih priča, donosimo jednu lijepu i nesvakidašnju. Prije Božića objavili smo članak u kojem su dvojica prijatelja željela jednoj obitelji opiturati stan ili kuću, kako bi im uljepšali stambeni prostor za blagdane. Naša sugrađanka Deša predložila je jednu malu obitelj u gradskim mirima. Kako je trebalo osigurati i materijal za izvođenje radova, na portal nam se javio Mateo Čanić, a potom i građevinska firma Kont d.o.o.

Dvojica Dubrovčana su prionula poslu i ne samo da su zakrpali, pregletovali i opiturali zidove, nego su i postavili laminat. Preko grupe Pomoć za Dubrovčane i dobrom voljom drugih ljudi nabavili su i krevete, posteljinu, stol, stolice, tapit i igračke.

- Trebalo je srediti struju, priča nam Danijel, jedan od dvojice mladića. Kontaktirali su Asard elektroinstalacije, u vlasništvu Asmira Derviševića, koji je sitne popravke uradio potpuno besplatno. Društvo autotaksi prijevoznika, točnije Žuti taksi donirali su novi laminat. Zahvaljujemo ovim putem i Moto klubu Unbelievable riders na fizičkoj pomoći. Kako je Kont d.o.o. osigurao sav ostali potreban materijal, zamolili smo Matea da on kupi neke poklone za djecu. Naši su sugrađani osigurali i spenzu koja će se skupa s poklonima uskoro naći u domu ovog samohranog oca s dvoje male djece.

Ova je mala akcija donijela puno sreće na dječja lica i pokazala što sve možemo napraviti jedni za druge. Nisu Božić kolači ni savršeno čista kuća, Božić je ono što nosite u sebi i date drugima od srca.

 

 

 

 

Danima već Grad i okolica tuguju za Cvijetom Antunovićem, čovjekom kojega smo svi znali, čije je živote dotakao na ovaj ili onaj način. Cvijeto je bio dragovoljac Domovinskog rata, a najsvijetlija točka tog ratnog puta svakako je bitka na Srđu, kada je pogodio neprijateljski tenk i s padina Srđa na leđima spustio ranjenog suborca Željka Gustina- Žiku, kako bi dobio liječničku pomoć. Danas je, prije posljednjeg ispraćaja u njegovom Moluntu, dubrovačka Torcida na Srđu organizirala oproštaj od svog prijatelja. Osim što je volio Konavle, Dubrovnik i Hrvatsku, njegova je ljubav bio i Hajduk.

Danas njegova obitelj, koliko god tužna bila, može biti i ponosna, jer je brdo poviše Grada došlo jako puno Cvijetovih prijatelja i poznanika. Uz transparent : Opet bi spreman stao, svoj bi život dao- Cvijeto Antunović PUMB- Tvoja Torca, pjevalo se "Zovi samo zovi" i upalile baklje. 

 Bio je Cvijeto veliki čovjek, prijatelj, domoljub, Hajdukovac, Torcidaš, čovjek koji je odigrao ključnu ulogu u obrani grada i sigurno jedan od najvećih među nama. Tužan je ovo trenutak a sve nas, došli smo na Srđ oprostiti se od našeg prijatelja. Neka mu je laka hrvatska zemlja, rekao nam je pripadnik Torcide Mokošica, Dario Perić-Dida.

Još je jednom čovjeku danas bilo izrazito teško stajati na ovome mjestu i sjećati se. Pero Stjepović je čovjek koji je s Cvijetom branio Srđ. - Bio je moj veliki prijatelj, jedan od temelja obrane Dubrovnika. Teško mi je, ali i drago što smo se i na ovaj način, u ovome broju, oprostili od njega danas.

Mnogima je zastala riječ u grlu, pa da ne padne teška muška suza, nisu se odlučili govoriti o Antunoviću, iako bi mogli puno toga reći. 

Sa Srđa pošao je posljednji pozdrav Torcide, koja će uvijek pamtiti dobrog, veselog, glasnog Cvijeta, onakvog kakav je uvijek bio. 

Cvijeto Antunović bio je jedan od najistaknutijih dubrovačkih branitelja. Između ostalog, sudjelovao je u bitci na Srđu, a ranjenog suborca Željka Gustina Žiku nosio s padina brda nad Gradom. U Dubrovniku i okolici nema tko ga nije poznavao , a svojim je životom pokazao koliko je volio svoj Molunat i Dubrovnik.

Prije nekoliko dana mu je pozlilo, liječnici su ga stavili u induciranu komu iz koje se, nažalost, nije probudio. Imao je 50 godina.

Laka ti hrvatska zemlja, Cvijeto. Počivaj u miru Božjem.

Redakcija Dubrovnik INsidera ovim putem izražava sućut obitelji i prijateljima.

 

Ferićeva ulica je dobila ime po pjesniku, književniku i prevoditelju Đuru Feriću ( 1739.-1820.). Ferić se školovao u dubrovačkom isusovačkom kolegiju, studirao teologiju i filozofiju, obnašao mnoge crkvene dužnosti i predavao u gimnaziji.Pisati je počeo tek sa 47 godina. Poznavao je uz latinski i grčki, talijanski,francuski i engleski, a pisao na latinskom i hrvatskom jeziku. Do smrti je bio generalni vikar Dubrovačke nadbiskupije.

Ta mala, slijepa, pomalo neravna i uska ulica u mirima, nekada puna ljudi i djece danas je nekako tužna i zaboravljena. Djece ima malo, neke su kuće prodane strancima, netko je učinio apartman, a na njezinom kantunu su bili i oni „slavni“ stolovi zakucani u kuću, čiji zid gleda prema Domu za starije i nemoćne Domus Christi. Nekad je tamo vladao život, a danas profit, kao u mnogim ulicama našega Grada.

Naša sugrađanka, Lana Kodžaga radi nešto vrlo neuobičajeno i zanimljivo. Već neko vrijeme objavljuje recepte i spravlja kolačiće i torte: za pse! Pitali smo Lanu, kako je došla na tu ideju:

- Kad sam, prije tri godine, udomila Laru, o psećoj prehrani ništa nisam znala. Moj pas Čupko je godinama jeo isti dehidrat i ja sam mislila da je to izvrsna hrana za njega. Dolaskom Lare u naš dom, štošta se promijenilo. Naime, Lara je imala 15 kg viška i enzimi gušterače su joj bili u katastrofalnom stanju. Nakon što sam probala većinu pseće hrane dostupne u nas, a Larino stanje se nije mijenjalo, odlučila sam se informirati o prehrani pasa i polako počela svojim psima kombinirati sirove i kuhane obroke i peći poslastice za nagradu. Izbacila sam industrijsku hranu za pse i od tog dana moji jedu samo domaće. Kroz godinu dana takve prehrane i redovite rekreacije, Lara je smršavila 15 kg i enzimi gušterače su joj se vratili u normalno stanje.

 

Objavljivala si recepte i pisala članke o psećoj prehrani.

- Negdje u vrijeme moje borbe s Larinom debljinom sam upoznala Rujanu Jeger na Facebooku. Pratila sam portal Pasji život by Rujana Jeger i obratila joj se nekoliko puta vezano za Larinu kilažu. Ubrzo me pozvala da pišem za Pasji život i sad će dvije godine otkako objavljujem svoje recepte i pišem članke iz perspektive svojih pasa u rubrici Larina kuhinja. Kad su časopis Njuškica otkupile Anita i Sanja, dvije žene s vizijom i zaposlile Rujanu kao glavnu urednicu, ona je povukla i nas- suradnike s Pasjeg života.

Prvi broj nove Njuškice je izašao iz tiska 03.12.19. i može ga se pronaći u dubrovačkim pet shopovima Aldi i Scooby Doo.

- Bila sam na promociji u Zagrebu i konačno upoznala Rujanu i ostale suradnike uživo. Napravila sam i keksiće za pse i nazvala ih po Dubrovniku- Medena šapa sa Straduna, Mali razlajani Dubrovnik i Ja sam kučak s Porporele. Na moju veliku radost, poslastice su izazvale opće oduševljenje među četveronožnim sudionicima promocije, tražio se keks više.

Da nisam udomila Laru, ne bih upoznala sve one divne ljude, zaljubljenike u pse (i sama sam takva) i ne bih ni saznala da imam san- otvoriti slastičarnu za pse gdje bi moja p(r)a sica dočekivala goste veselo mašući repom, dodaje Lana. 

Želimo Lani svu sreću u ostvarenju njezinih snova, a ima ih ona, kako doznajemo-još. Nadamo se kako će tržište prepoznati ljubav prema životinjama, ljubav i požrtvovnost- sve u jednoj ženi.

Stranica 2 od 75
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…