Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Prošla je godina dana od smrti svima nama znanog Zlatka Čerjana Bumbara, dubrovačkog branitelja i pomorca. Kako nam je rekla njegova kćer Ane: 

- Reći će vam ljudi kako je moj otac bio dijete Karmena, da nije bilo kamena na koji se nije mogao popeti, kako je obožavao Porporelu i činio najljepše barke u Posatu nakon umirovljenja. Bio je pomorac, vojnik, a prije svega najbolji tata,

Misa zadušnica za pokojnog Zlatka će biti danas u 17 sati, u crkvi Svetoga Vlaha.

U posljednje vrijeme sve se više čuje ime Lane Šegetin, građanske aktivistice, koja se kandidirala na listi Dosta pljačke, kao predstavnica Stranke Ivana Pernara.
Razgovarali smo s Lanom i pitali smo je što je privuklo baš toj političkoj opciji.

- Već godinama sam član, a privukao me program, ciljevi s kojima se mogu poistovjetiti i promjene koje želim vidjeti u Hrvatskoj. Monetarna reforma i vraćanje uloge centralne banke u poticanju hrvatske ekonomije, prestanak pogodovanja stranim bankama i korporacijama, zaštita hrvatskih nacionalnih interesa , hrvatskog gospodarstva, poticanje malih proizvođača i OPG-ova, zdrava hrana i samoodrživost, bolji život svima.


I sama sam mali poduzetnik i znam koliko je poreza i nameta država nabila poduzetnicima na pleća. Ljudi imaju volju i ideje, žele raditi, a sistem im ne da. 
Mi možemo imati bogatu zemlju i sretne ljude koji u njoj žive, ali pojedini interesi to ne dozvoljavaju. Imamo prirodna bogatstva, pogodnu klimu, pametne i radišne ljude koji su prisiljeni iseljavati trbuhom za kruhom. To je nametnuti paradoks i to nije realna slika naših mogućnosti. Mi ne moramo biti samo globalistička kolonija, niti zadnja rupa na svirali u birokratskoj EU. Samo treba političke volje.
 
Što mislite o položaju žena u politici?

- Ja kao žena u politici nisam osjetila do sada nikakvu vrstu diskriminacije na spolnoj osnovi. Mišljenja sam da se diskriminacija vrši više općenito politički prema pravoj oporbi. Nebitan je spol za građanski aktivizam i bavljenje politikom, potrebno je puno energije, volje i odricanja za borbu za pravdu i bolje sutra u našoj predivnoj zemlji koja je porobljena. Ali, zajedno možemo to promijeniti. 


Više ste puta istupali s izjavama vezanima uz koronavirus i trenutnu situaciju u državi i pozivali se na pravo slobode kretanja, mišljenja, rada..Što je Hrvatska, po Vama, trebala učiniti?

- Ljudska prava i slobode su zagarantirani zakonima, ustavom i raznim internacionalnim poveljama. Smatram da se ni pod kojom izlikom ljudska prava i slobode ne smiju ukidati. Protiv zdravstvene ugroze se mora boriti, ali na legitimne i ustavne načine i procese.


Sada smo već svjedoci da se lockdown pokazao kao pretjerana mjera, i čak se najavljuje da ga neće više biti, ali dok su na početku pandemije mnogi doktori, znanstvenici i stručnjaci, kod nas i širom svijeta, pokušali dignuti svoj glas protiv karantene i strogih mjera naloženih od strane WHO i provedenih od strane Vlada i Stožera radi ovog virusa, bili bi uklonjeni iz medijskog prostora i okarakterizirani kao šarlatani od strane trenutne znanstvene dogme. A svi su oni stručni, obrazovani i iskusni u svom polju. Smatram to jednoumljem i cenzurom. 
Da se dopuštala otvorena rasprava, debata i input različitih mišljenja prije bismo došli do zaključaka i spoznaja o virusu, te bi znali o njemu bolje i više. Svakako je očito da se situacija s virusom ispolitizirala u nekoj mjeri.

Smatrate li Stožer političkim tijelom?

- Tijelo poput Stožera nikako ne bi smjelo biti političko već stručno i neovisno, i nikako ne bi smjelo biti iznad zakona i Ustava RH. To naime nije slučaj.


Prisjetimo se situacije u kojoj su su ustavni suci prozvali Stožer za suspenziju demokracije, de facto diktaturu, jer su se novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijele ovlasti svih tijela iz svih zakona na Stožer, te su se njihovim mjerama nezakonito ukinula ustavna prava i slobode.
Prozvali su također i zatvaranje ljudi u vlastite kuće, legitimiranje od strane neovlaštenih osoba, praćenje mobitela itd.

Evidentno je da problem legitimiteta Stožera postoji, a sada je već upitan i njihov kredibilitet kada se pokazalo da su članovi stožera mahom članovi vladajuće stranke, te da postoje dvostruka mjerila gdje se politički podobnima oprašta ono radi čega se male ljude hapsi poput kriminalca.

Smatram da Hrvatska kroz svoja postojeća ministarstva i ustanove ima dovoljno mogućnosti i alata da se suoči i nosi sa zdravstvenom krizom i da kroz njih okupi tim nezavisnih stručnjaka koji će savjetovati Vladu pri upravljanju krizom u zemlji, a ne da se samo i isključivo slijede direktive stranih organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije koje provodi Stožer, jer to dovodi u pitanje cjelokupni ustavni poredak.

Što Vas posebno smeta kod trenutne gradske vlasti?

- Nažalost, trenutna gradska vlast se pokazala toksična za Grad. 
Primjera je mnogo, gledamo ih i živimo ih svakodnevno, a naš grad pokorno trpi njihov teret. O tome bih jako dugo mogla pričati, ali pošto moram sažeti navela bih samo nekoliko zanimljivih primjera. Uz trenutnu aferu oko Lokruma, ne zaboravimo Lapadski trg gdje se projekt preplatio i time oštetio gradski proračun za pola milijuna kuna, što je javno priznao i gradonačelnik. Za ugovaranje i provedbu tog projekta je bio zadužen gradski upravni odjel na čelu kojega je bivši zaposlenik upravo one tvrtke koju je taj odjel angažirao za projekt Lapadski trg.

Također imamo i sagu sa betonskim mastodontom u Ulici bana Josipa Jelačića, za kojeg su "uredno" izdane sve dozvole i koji je nepovratno nagrdio vizuru Grada. Ali tu nije kraj, kako je moguće da nakon što je radovima na zgradi oštećena gradska prometnica ona bude mjesecima zatvorena i služi privatnom investitoru kao skladište i pristup gradilištu?
Kada je pod pritiskom javnosti gradonačelnik Mato Franković napokon podnio kaznenu prijavu, ispostavilo se da je Grad Dubrovnik kao pravnoga zastupnika angažirao odvjetnika koji je ujedno i suvlasnik tvrtke investitora na tom gradilištu? 

Imamo također bizarnu situaciju u 2020-oj godini da se nosimo sa konstantnim fekalnim izljevima i zagađenjima jer Dubrovnik još nema riješeno čak 70 % kanalizacijske mreže. Zar to ne bi trebala biti primarna investicija?

Smatram da onaj tko je na čelu Grada njega treba zaista voljeti i cijeniti ljude koji u njemu žive. Nije Grad samo skupina kuća i zgrada, Grad je nase naslijeđe i naš jedini dom, treba ga tretirati kao takvog. Krucijalno je da interes Grada i građana bude iznad interesa krupnog kapitala, korporacija, građevinske mafije i sličnih oportunista. 

Možete li nam reći najvažnije stavke Vašeg programa?

- Temelj programa koalicije Dosta Pljačke je monetarna suverenost republike Hrvatske i očuvanje kune kao nacionalne valute, pogotovo u vrijeme krize gdje se može suverenim monetarnim tehnikama pomagati jačanje krahiranog gospodarstva. 

Zakon o porijeklu imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine nudimo kao temelj borbe protiv korupcije. 
Također u borbi protiv korupcije predlažemo depolitizaciju zdravstva i pravosuđa.
Želimo izmjeniti loš Ovršni zakon koji dodatno financijski opterećuje dužnika.
Protiv smo uvođenja poreza na nekretnine, te smatramo da poreze i namete treba smanjiti da bi se potaklo malo poduzetništvo i povećala potrošnja. 
Država treba moći sama sebe hraniti, a ne biti ovisna o uvozu. Temelj toga su mali proizvođači i OPG-ovi, poticanje samoodrživosti i zdrave prehrane.

Mislite li kako su Dubrovčani nezainteresirani za građanski aktivizam i ako mislite da jesu, kako ih pokrenuti?

- Dubrovčani su srčani ljudi vezani za svoj Grad. Međutim, čini mi se da ih je velik broj uvjeren da ne mogu puno promijeniti. To uvjerenje vlada i na nacionalnoj razini, a ustvari je to samo iluzija koju treba razbiti da bi se napokon moglo krenuti unaprijed.


Svako djelo i glas građana itekako znači. Narod ima moć da mijenja ono sto ga muči i što mu šteti, ali prvo će morati promjeniti sebe u cilju otkrivanja moći koju posjeduje. 

Parole "svi su političari isti" i "svejedno je izlazite li na izbore jer ionako ne možete ništa promijeniti" su skovane u stožerima ustoličenih političkih elita koje se godinama izmjenjuju na pozornici u savršeno uigranoj predstavi, koja samo njima koristi.

Također im odgovara i mala izlaznost na izbore jer im tako njihova glasačka mašinerija osigurava pobjedu.
Zato apeliram na sve građane, izađite na izbore i glasajte za one programe s kojima se slažete i za ljude koji predstavljaju vaše misljenje. Svaki glas je bitan!

Dubrovački gradonačelnik Mato Franković jedan je od kandidata za Hrvatski sabor. Franković se nalazi na visokom petom mjestu liste Hrvatske demokratske zajednice u x. izbornoj jedinici. 

Jeste li zadovoljni načinom na koji se Dubrovnik nosio s pandemijom korona virusa? 

Iznimno sam zadovoljan načinom na koji smo se svi skupa nosili s pandemijom korona virusa. Posebnu zahvalnost moramo uputiti našim sugrađanima koji su uistinu pokazali odgovornost i poštivali sve upute koje su stožeri Civilne zaštite isticali. Bilo je naravno uvijek iznimki i situacija na koje smo morali upozoravati, ali i sam stožer Civilne zaštite kao i svi pripadnici pokazali su jednu veliku odgovornost. Stoga možemo svi skupa biti ponosni na ono što je za sada odrađeno. Na kraju posebno Hvala zaslužuju svi zdravstveni djelatnici, oni su bili na prvoj liniji obrane i bez njih ništa ne bi bilo moguće. Stalno ponavljam, pokazalo se koliko je važno ulagati u zdravstvo, a što Grad Dubrovnik kontinuirano radi posljednje tri godine. Ono o čemu moramo jako voditi brigu je koliko je god to moguće izbjegavati fizičke kontakte i dalje, provoditi mjere socijalnog distanciranja. Naime, opasnost od korone nije prošla i kao što smo na početku pokazali visoku razinu odgovornosti radimo to i dalje.

Što će po Vašem mišljenju biti najveća prepreka za izlaženje iz krize uzrokovane pandemijom? 

Najveća prepreka biti će financijska kriza i to je ono što sam odmah rekao čim je započela zdravstvena kriza. Teško je očekivati odnosno nemoguće da odmah nakon prestanka zdravstvene ugroze sve bude kao da se ništa nije dogodilo. Stanje na svjetskom tržištu i ekonomski poremećaji koji su uslijedili uslijed korona krize dovesti će do dugoročne financijske nestabilnosti što automatski znači teži povratak turističke sezone na koju smo naviknuli. Moje promišljanje je da sezonu u brojkama iz 2019. ne možemo očekivati prije 2023. godine. Dosta toga će se promijeniti i upravo iz svega navedenog u ovim izazovnim vremenima vidim priliku za novi početak. Dubrovačkom turizmu se više ne smije dogoditi da bude primjer masovnog turizma. Upravo suprotno moramo biti primjer održivog turizma.

Dio ugostitelja nije zadovoljan mjerama koje ste donijeli. Zašto Dubrovnik nije uveo mjere poput Bjelovara, kao na primjer ukidanje prireza porezu na dohodak ili potpuno oslobađanje zakupnine za poslovne prostore u vlasništvu Grada? 

Ni jedan grad nije proveo gospodarske mjere sa ovolikim financijskim efektom kao što je to Dubrovnik. Naše mjere smo rasporedili na tri razdoblja prvo do 30.06. u kojem smo išli sa mjerom oprosta 50% zakupa i 70% javne površine, drugo razdoblje od 01.07 do 01.10. u kojem idemo sa mjerom naplate zakupa i javne površine po postotku ostvarenog noćenja, ali uspoređujući navedeno sa prethodnom godinom i treća mjera koja obuhvaća razdoblje od 01.10.2020. do 01.04.2021. i u kojem se u potpunosti svi zakupci oslobađaju plaćanja najma i zakupa javnih površina. Uz sve navedeno svima onima koji su u zakupu prostora u privatnom vlasništvu Grad Dubrovnik sufinancira plaćanje najma u maksimalnom iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno.

Što ste mislili pod tim kako će kod novog GUP-a mnoge boljeti glava, ali i špag? Što donose izmjene GUP-a najavljene za 9 mjesec?

Izmjene GUP-a u tekstualnom dijelu donijet će brojna poboljšanja u odnosu na sadašnje stanje. Naime, osnovne promjene zasnivaju se na jasnijem definiranju broja funkcionalnih jedinica koje su dopuštene u pojedinoj građevini te jasnijem definiranju pojedinih etaža što će dati za rezultat da ćemo uspjeti smanjivati one predominantne građevine kojih ima sve više i više. Također ćemo imati za osnovu tražiti veći postotak hortikulturnog uređenja građevinskih čestica i bolji način uređenja terena što je svakako dobra promjena. Biti će tu i dodatnih izmjena, ali o svemu ćemo uskoro vrlo detaljno izvijestiti javnost.

Još 2018. govorili ste o idejnom rješenju spomenika za poginulu dubrovačku djecu u Domovinskom ratu. Možete li nam reći zašto idejno rješenje još nije predstavljeno? 

Cilj Grada Dubrovnika je bio prvo pronaći lokaciju. Nakon što smo istu pronašli, a nalazi se u luci Gruž potrebno je prilagoditi i prostorno planske dokumente kako bi se na navedenoj lokaciji mogao izgraditi spomenik. Navedeni postupak je u tijeku. Nakon što sve pripremimo kroz taj formalno pravni dio ići ćemo na realizaciju samog spomenika. Ono što je ideja jest da isti dominira prostorom te da jasno komunicira najveću žrtvu koju je Grad Dubrovnik dao za slobodu i neovisnost, a to su dječji životi.

U kojoj se fazi nalazi izgradnja novog azila za životinje? 

U potpunosti je završena sva potrebna dokumentacija, u završnoj fazi se nalaze izmjene i dopune GUP-a koje su vezane uz navedenu lokaciju. Očekujemo da ćemo imati gotovu građevinsku dozvolu do sredine rujna. Ono što nam u ovom trenutku predstavlja problem to je nedostatak financijskih sredstava. Vjerujem kako će i taj dio problema uskoro biti riješen. Moj cilj je ako ne završiti azil do kraja mandata svakako ga dovest u visoku fazu izvedenosti.

Smatrate li kako je sramota da Atletski klub Dubrovnik ide trenirati u Trebinje zbog neadekvatnih uvjeta u kojima treniraju?

Športska infrastruktura je nešto na što se grad Dubrovnik u ni jednom slučaju nije mogao pohvaliti. U posljednje tri godine, a nakon što smo usvojili strategiju športa započeli smo investicijski ciklus u izgradnju športske infrastrukture. Tako smo do sada izgradili novo nogometno igralište sa popratnim sadržajem u Gospinom polju, judo dvoranu u Mokošici, hangar u Jedriličarskom klubu Orsan, pripremljeni su projekti poput Tenis Dvorane u Lapadu i energetska obnova i rekonstrukcija postojeće dvorane u Gospinom polju. Za realizaciju atletske staze u Lapadu bilo je potrebno riješiti imovinsko-pravne odnose što smo uspješno okončali i radimo na izradi dokumentacije obnove Lapadskog stadiona, a koja uključuje i izgradnju atletske dvorane. Što se tiče treniranja u Trebinju, mnogi klubovi u Dubrovniku nisu imali i nemaju ni danas adekvatne uvijete, ali ni jedan nije pošao u Trebinje. Možda bi onima koji su pošli trenirati u Trebinje trebalo pustiti dokumentarac Otkhrnuti pa bi možda, ali samo možda razumjeli.

Što kažete na izlazak Ivana Penave iz HDZ-a? 

Svatko je individua za sebe i svatko ima pravo svoj privatni i politički put određivati. Ja Ivanu želim puno sreće u daljnjem političkom radu.

Penava je kazao kako su iz samog vrha stranke kazali kako žrtve Vukovara treba zaboraviti. Što kažete na to i kako komentirate uopće koaliciju sa SDSS-om i uvažavanje njihovih zahtjeva? 

Netočna je tvrdnja da je tako nešto netko rekao iz vrha HDZ-a. Podsjetit ću u vrhu HDZ-a sjedi i vukovarski branitelj, veliki heroj domovinskog rata Tomislav Medved tako da takve priče su isprazne priče. Ne znam koji su to točno zahtjevi SDSS-a usvojeni, a da su išli na štetu hrvatskog naroda. Nikad ni jedan jedini.

Kakvo je Vaše mišljenje o slučaju Josipe Rimac i koliko je ta afera udarac za Vašu stranku pred parlamentarne izbore? 

Korupcija nema ime i prezime, nema predznak stranke, ona je dio odluke individualca da koristi moć politike za osobne potrebe. Tako nešto prezirem.

Mislite li kako će Domovinski pokret odnijeti dio glasova koje bi po defaultu pripadale HDZ-u? 

HDZ ima svoju jasnu politiku i ima svoje rezultate u posljednje 4 godine mandata želio to netko priznati ili ne. Jasno je da je prije samo 4 godine Republika Hrvatska imala loš kreditni rejting, a danas unatoč krizi imamo kreditni rejting na razini investicijski poželjnog stoga svi naši sugrađani koji su posljednjih godina dobivali smanjenje kamata na kredite ili se zaduživali po jeftinijim kamatnim stopama moraju znati da je tome razlog upravo činjenica da je Vlada stabilizirala financije. U jug Hrvatske se nikad više nije ulagalo od Pelješkog mosta, brze ceste preko Pelješca do Zračne luke Dubrovnik. Rješavanje brojnih problema u Dubrovniku poput naplate dugovanja za žičaru, koncesije Luke Gruž, ulaganja u infrastrukturu nam daje za pravo vjerovati da će naši sugrađani prepoznati naš rad u proteklom razdoblju.

Vidite li na dubrovačkom političkom nebu dostojnog protivnika za iduće lokalne izbore?

Svatko tko se želi kandidirati vjerujem da to radi sa željom da kroz svoje ideje i program ponudi nešto dobro za svoj Grad. Nikad neću omalovažavati i podcjenjivati političke konkurente dakle svi oni koji se budu na lokalnim izborima natjecali za časno mjesto gradonačelnika Dubrovnika su dostojni politički protivnici.

Na listi koalicije Dosta pljačke koja nosi broj 16, na 9. mjestu u 10. izbornoj jedinici koja se proteže Splita do Prevlake, nalazi se Dubrovkinja Marina Njirić. Marina je ušla u aktivističke vode prije desetak godina kad je franak imao najviši tečaj pa su rate kredita u švicarskim francima povećane za duplo, a korisnici tih kredita su jedva preživljavali. Inače, predsjednica je Sindikata državnih službenika i namještenika u Poreznoj upravi, ispostava Dubrovnik i članica Udruge Antikorupcija Mislava Kolakušića. Na listi ove koalicije se našla kao neovisni kandidat stranke Promijenimo Hrvatsku dr. Ivana Lovrinovića.

Pitali smo gospođu Njirić zašto se odlučila ući u političke vode?

- Zato što mi je dosta pljačke! Svaki dan pred našim očima osiromašuju ovu državu raznim pogodovanjima prijateljima, kumovima i stranačkim kolegama. Nema dana da ne čujemo o nekoj aferi gdje su nestali novci iz državnog proračuna, novci poreznih obveznika, a znamo da se to moglo spriječiti. Radi se o stotinama milijardi kuna. Osim toga kao majci dvoje djece dužnost mi je učiniti što je god moguće više da se stvore uvjeti da ostanu ovdje i žive dostojanstvenim životom i da stvorimo uvjete da se mladi koji su otišli van vrate u svoju zemlju koju su branitelji svojom krvlju obranili. Kakav je to život kad mladima nude 3250 kn plaću, a ostatak na crno, na ruke, što radi većina privatnika? Tako direktno oštećuju državni proračun. Po meni minimalac bi trebao biti bar 5000 kuna.

Možete li nam reći nešto više o glavnim ciljevima vaše liste?

- Želimo donijeti Zakon o porijeklu imovine, očuvati kunu kao hrvatsku valutu i unaprijediti domaću proizvodnju hrane. Ponovo ćemo pokrenuti Imunološki zavod, povećati mirovine umirovljenicima, zaposlenima plaće, a majkama njegovateljicama povećati invalidnine. U našem programu je i borba protiv korupcije u svim sferama života, a posebno u pravosuđu. Nudimo provodljiva rješenja za mnoge probleme u društvu kao i za blokirane. Donijet ćemo i novi zakon o zviždačima jer bez njih nema borbe protiv korupcije. 

Na koji način mislite promijeniti stvari u našem društvu?

- Jednostavno se oduzme imovina koja je stečena, a ne može se dokazati njeno porijeklo. Zna je kolika je imovina bila na početku nekog mandata, a kolika na kraju. Tada će se po tom zakonu utvrđivati postupak i na temelju njega oduzeti imovinu i eventualno naplatiti dodatni porez. Važno je očuvati kunu jer znamo da se ni jedno gospodarstvo nikad nije razvilo na tuđoj valuti, a naše gospodarstvo koje je na niskim granama još bi više štete pretrpjelo uvođenjem eura. Pale bi plaće i mirovine, a građani bi još više osiromašili.

Moj slogan je „Domaća spiza s hrvatskih polja na turističkoj trpezi!“. Konavosko polje je pusto, a moglo bi hraniti cijelu županiju. Rješenje je također vrlo jednostavno: zajamčen otkup svih poljoprivrednih proizvoda, izgradnja silosa, sušara i hladnjača, moderno zadrugarstvo i agrobanka, financiranje sjetve iz primarne misije Hrvatske narodne banke kreditima s 0% kamata i naša poljoprivreda bi procvjetala.

Kad vidimo kako mnoge liste na ovim izborima nude šakom i kapom povećanje svega i svačega bez konkretnog izvora novca, to mi izgleda vrlo neozbiljno. Mi nudimo samo ostvariva rješenja. Smanjenjem glomaznog državnog aparata i javne uprave, ukidanjem brojnih nepotrebnih državnih agencija i novim teritorijalnim ustrojem, ukidanjem županija i brojnih općina i gradova koji se sami ne mogu financirati, boljim funkcioniranjem pravosuđa, pravednijim ubiranjem poreza i žestokim obračunom s korupcijom stvorili bismo odličan temelj za smanjenje PDV-a i parafiskalnih nameta poduzetnicima i za povećanje plaća, mirovina, naknada i ostalog.

Obavezno moramo osloboditi 240,000 blokiranih od dužničkog ropstva! Ti su ljudi u potpunosti isključeni iz gospodarstva. To bi izveli na način da ukinemo agencije za otkup duga, a dug blokiranih otkupi HNB uz obavezu vraćanja 40% iznosa duga u trajanju od 10 godina. Važno je donijeti novi ovršni zakon u kojemu nema mjesta za javne bilježnike i FINU. Poput Slovenaca možemo skoro sve ovrše radnji izvesti samo putem aplikacije i na taj način vrlo pojeftiniti cijeli postupak.

Zakonski bi trebalo limitirati broj mandata koje npr. neki ravnatelj ili saborski zastupnik može imati. Dovoljno je dva mandata, a iznimno tri ako bi se istakao iznimnim rezultatima.

Što je po vama najveći problem u Dubrovniku, kako ocjenjujete sadašnju gradsku vlast?

- Protiv sam betonizacije grada i obale. Ne možeš vjerovati da netko betonira pomorsko dobro i sebi pravi privatnu plažu! Pod hitno treba sagraditi 2 staračka doma. Trenutno oko 400 ljudi čeka na red da netko umre da bi oni dobili mjesto. Mora se prestati mlade ucjenjivati s malim plaćama. Građevinska mafija je tabu tema u našem gradu. Ne znamo kako će sad imućniji iznajmljivači živjeti s kreditima. Po gradu plač i kuknjava jer je turizam glavna grana u Dubrovniku. Čeka nas teška jesen, ako ne bude turizma bar u kolovozu. Živim u Dubrovniku cijeli život i ne vidim da su bilo što bitno u ovom gradu napravili osim što su ga malo ušminkali.

Jedina ste predstavnica stranke Promijenimo Hrvatsku, što vas je privuklo k njima i zašto mislite da je baš ta stranka ta koja može napraviti promjene?

- Nisam član ni jedne stranke. Privukao me je dr. Lovrinović i njegova rješenja koja nudi, a koja smatram kvalitetnijim od bilo čijih drugih ideja. On mi je najdraži saborski zastupnik kojeg jedinog volim slušati. Njegovi govori su mi fantastični! Ja kao državi službenik koji godinama radi na porezima, vidim u tim rješenjima sigurnost i odličan temelj da Hrvatska procvjeta. Nažalost, mnogi političari ne žele primijeniti njegova odlične ideje. 

Što očekujete od ovih izbora?

- Očekujemo da ćemo osvojiti nekoliko mandata, očekujem da će se promijeniti ova vlast i da će Hrvatska krenuti u pravom smjeru.

Imam osjećaj da živimo u policijskoj zemlji i da nema demokracije. Vi ne smijete više ništa reći javno. Inspekcije su više formalne, a po broju zaposlenih i po moći koju imaju one su više nego simbolične. Tu treba napraviti velik zaokret po uzoru na druge zemlje u kojima to puno bolje funkcionira. Još bih dodala da je ovaj porezni zakon tako loš da ne znam dokle ćemo ovako izdržati. Kako nikome nije čudno što više nema povrata poreza? Je li u redu kažnjavati poduzetnika zbog nesavjesnog rada knjigovođe? Postoje prava rješenja za spomenuto, ali o tome više neki drugi put.

Pozivam sve građane i građanke u 10. izbornoj jedinici da obavezno izađu na izbore jer samo tako možemo promijeniti Hrvatsku. Ako meni daju povjerenje neću sigurno izdati svoje birače! Više ne mogu slušati kakve gluposti pričaju u Saboru i brojna lažna obećanja u kampanji! Kad bih bila u Saboru imali bi beskompromisnog borca za bolju Hrvatsku!

 

 

Maro Kristić, bivši saborski zastupnik i kandidat za gradonačelnika na prošlim lokalnim izborima te gradski vijećnik MOST-a, kandidat je MOST-ove liste i na parlamentarnim izborima. Razgovarali smo s Marom o situaciji u Gradu i o tome što bi prema njegovom mišljenju trebalo promijeniti te zašto bi glasači 10. izborne jedinice na njihovoj listi trebali zaokružiti broj 4.

Što je po tvom mišljenju prvo što treba mijenjati u Gradu?

U normalnim okolnostima ljudi okupirani svojim obavezama manje razmišljaju o tome što bi trebalo promijeniti. Kriza koju je donijelo širenje zaraze corona virusom potaknula je ljude da više primjećuju što se događa oko njih i izbacila na površinu toliko toga što bi moralo biti drugačije u našem Gradu. Dug je taj popis, ali prije svega potrebno je promijeniti način upravljanja Gradom. S više transparentnosti, poniznosti, odgovornosti, hrabrosti, povjerenja i međusobnog uvažavanja  još uvijek imamo vremena za grad po mjeri građana kako neki ga neki vole nazivati.

Jedino tako možemo dobiti bolji GUP, zadovoljne djelatnike u turizmu, zaštićenu obalu, kvalitetnu komunalnu infrastrukturu i promijeniti na bolje sve što nas godinama tišti. Modus operandi ove gradske uprave je na žalost suprotan tome i siguran put u propast. Nadam se da će se promijeniti jer Dubrovnik nema vremena. 
Andro Vlahušić nije više gradonačelnik, ponajviše tvojom zaslugom. Kako si zadovoljan radom Mata Frankovića i kako bi ih usporedio?
Sigurno je da je Zakon o lokalnim izborima koji je izmijenen u Hrvatskom saboru bio od presudnog utjecaja za dolazak na vlast HDZ - a u Dubrovniku. Neki su to smatrali političkim obračunom, a za mene je to bilo pitanje odgovornosti. Na kraju je taj zakon prošao ocjenu ustavnosti, a u zemlji poput Hrvatske koja ima jednu od najvećih stopa korupcije u EU on predstavlja samo jedan od mehanizama borbe protiv ove pojave koja je teško nagrizla vjeru građana u bolje sutra. Veliki je broj onih koji se nisu mogli kandidirati zbog ovog zakona, a najpoznatiji među njima je bivši dubrovački gradonačelnik. Svi znaju za koje je kazneno djelo on osuđen i u normalnom svijetu ljudi sami odustanu od kandidature nakon toga. Danas je gospodin Andro Vlahušić rehabilitiran i opet se može kandidirati ukoliko do sljedećih izbora ponovno ne bude osuđen. Teško je usporediti Frankovića i Vlahušića, jer Franković se ipak koliko toliko drži procedura. Frankovićev ogroman problem su njegova nezrelost i dio ljudi oko njega koji nisu iskreni niti sposobni sudjelovati u procesima upravljanja Gradom. Još mu je na vrijeme da otvori oči i da ih se riješi jer su mu postali ogroman uteg i ne bih se čudio da ga uvale u probleme sa zakonom kakve je imao i Vlahušić. 
Jedan si od aktivnijih gradskih vijećnika, što bi po tebi prvo trebalo mijenjati i u kojem smjeru krenuti nakon krize izazvane koronavirusom?
Kriza uzrokovana širenjem zaraze korona virusom biti će dugotrajna i imati će dalekosežne posljedice. Mnogi gospodarski subjekti je neće preživjeti, a oni koji uspiju opstati trebati će se prilagoditi novonastaloj situaciji. 
Na jednak način se mora ponašati i Grad Dubrovnik koji mora učiniti sve da stvori povoljnu poduzetničku klimu kako bi gospodarstvo ponovno prodisalo. Smanjenje cijena zakupa poslovnih prostora i javnih površina, ukidanje parafiskalnih nameta, poticanje poljoprivredne proizvodnje u prigradskim područjima, razvoj poduzetničke zone i partnerski odnos prema poduzetnicima samo su neki od preduvjeta bez kojih će teško biti bolje. 
Puno puta si kritizirao mjere gradske uprave u svrhu prevladavanja gospodarske krize uzrokovane koronom, misliš li da je Grad mogao više?
Percepcija o najbogatijem gradu je srušena preko noći i Dubrovnik je postao grad slučaj. Godine neracionalnog upravljanja javnim novcem u kombinaciji s krizom uzrokovanom širenjem zaraze corona virusom bacile su Grad na koljena. Sve gradske uprave do sada nisu slušale upozorenja i ponašali su se kao da se nikada ništa ne može dogoditi. To su razlozi zašto imamo tako loše gospodarske i socijalne mjere u ovoj krizi. Još veći je problem što su postojeće mjere loše pripremljene pa ih mnogi potrebiti ne mogu koristiti. Grad može i mora više, ali to može postići samo ukoliko u proces pripreme mjera koje će biti sastavni dio drugog paketa mjera potpore budemo uključeni svi. Ne razumijem zašto se čeka s time jer je svaki dan sve više i više sugrađana na rubu egzistencije. 
Kao saborski zastupnik, bio si član Odbora za regionalni razvoj i fondove EU. Misliš li da su Grad i županija mogli izvući više bespovratnih sredstava?
Bio sam član navedenog odbora i jako dobro znam kako tu stvari funkcioniraju. 
Drago mi je da je ova gradska uprava za razliku od prethodne prepoznala važnost europskih fondova i koristi sredstva koja su nam dostupna. 
Samo želim naglasiti da nismo mi ti koji povlačimo sredstva iz njih, nego su ta sredstva već ranije dodijeljena Hrvatskoj od strane EU kroz različite programe i tzv. omotnice pa mi je malo smiješno kada se od toga pravi neka velika nauka i prisvajaju zasluge. Sredstva dodjeljuju naša ministarstva putem javnih poziva i jedino što treba je ispuniti kriterije za njihovu dodjelu. Ono što je loše je da ta sredstva u pravilu dobiju one jedinice lokalne samouprave u kojima su na vlasti oni koji su na vlasti u državi. Otud neravnomjeran razvoj pojedinih dijelova Lijepe naše. Grad je apsolutno mogao puno više, poglavito kada znamo da imamo i upravni odjel i agenciju koji se bave eu fondovima sa velikim brojem zaposlenih. 
I dalje si nezavisni kandidat na listi MOST-a i kao takav nastupaš na listi za parlamentarne izbore, misliš li u dogledno vrijeme preći u MOST?
 
Ljudi u Mostu povjerenje grade na djelima, a ne članstvu u stranci pa stoga nitko nikada od mene nije tražio da postanem član Mosta. Oni su vjerojatno zadovoljni mojim radom kada me redovno postavljaju na liste, a ja sam zadovoljan slobodom koju imam u komuniciranju i djelovanju. 
Što očekuješ od nadolazećih izbora, koliko mandata planirate osvojiti? Spominju li se neke postizborne koalicije?
Od nadolazećih izbora očekujem puno. Prije svega vjerujem kako su moji sugrađani prepoznali moj rad, trud i zalaganje te rezultate koje sam ostvario u gotovo dvije godine koliko sam zastupao njihove interese u Hrvatskom saboru. Zaista nisam birao kome ću se zamjeriti kada su interesi Dubrovnika bili u pitanju. Svoju priliku vidim u činjenici da su sve relevantne političke opcije potpuno zanemarile ljude iz Dubrovnika kada su u pitanju pozicije na listama. Jedino gradonačelnik Franković i ja imamo realne izglede ostvariti mandat zastupnika u Hrvatskom saboru s tim da je teško vjerovati da će gradonačelnik ukoliko i izbori mandat isti konzumirati zbog dužnosti koju obnaša.
Posebno razočaranje je Domovinski pokret koji na listi u cijeloj Županiji nema nikoga tko će zastupati interese Grada i okolice, a i sama nositeljica liste je najavila odlazak u političku mirovinu te naglasila kako neće u Hrvatski sabor sve da i izbori mandat. 
Stoga vjerujem da će sugrađani zaokružiti broj 4 pored mog imena, a ja im jamčim da ću i dalje biti njihov glas u Hrvatskom saboru.

 

Pričala tako s prijateljicom i sestrom o onim vremenima nekad. Rođena sam blaženih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pa smo se tako sjetile crnobijelog televizijskog ekrana i  televizije koja se trebala zagrijat kako bi alavija radila. Ako ne radi kako treba i slika šeta, udariš je onako pošteno - i proradi. Ako je vlaga, pucketala bi, pa je djecu bilo strah da ne eksplodira. Ako udaranje po televiziji nije upalilo, onda bi se neko muško poslalo na krov da namjesti antenu. Onda bi se u kući derali: valjaaaa ili ne valjaaaaaa. Uvijek sam umirala od straha da netko ne sleti s tog krova.

Telefon nam je zadavao puno muka. Ono kad imaš 15-16, pa drobiš s prijateljicama na telefon, pa govoriš kako si Ga viđela sinoć na Stradunu, naslonjenog na neki izlog, a sluša te baba, mama, tata, tetka, susjed i mačak. Pa su nekima užali zaključat telefone zbog nabijanja računa, pa su tipkale brojeve bolje od najboljih telegrafista. Dodijelili bi nam tako dvojne telefone, pa su dvije familje imale istu liniju. Ako su govorili oni, nisi mogao ti. Ili upadneš nekome u vezu pa na kraju komentiraš, a ove što laju dobiju slom živaca svjesne kako si im slušala cijeli razgovor. Telefonski imenik nam je bio glavna zabava. Nađi neko smiješno ime i prezime, pa ga zovi, pa ti taj otamo skalava sve svece i bogove...

Pitala sam sestru jesmo li mi uopće imali mikser. Kaže da jesmo. Zašto smo onda ručno, dok nam ruke ne otpadnu batile jaje u kikari s cukarom? Ona pretpostavlja kako nam jednostavno nisu davali da se služimo uređajima koji nam olakšavaju život. Natjecale bi se čije će jaje prije pobijelit. Pa kad danas čitam "ne bih nikad stavila živo jaje u kolač", pitam se kako smo mi preživjeli sve te godine.

Moja je baba bila organizirana na način da se svaki dan znalo što se činilo. Nije imala aplikacije ni Pinterest ideje "Kako organizirati svoj dom"- Ponedjeljkom se prala roba, utorkom usisavalo, srijedom krpilo, četvrtkom utijavalo, petkom brisala prašina i prali prozori, subotom se čistila cijela kuća. Zamislila sam da mene netko danas nazove na telefon i reče amo na kafu, a ja odgovaram: Ne mogu, krpim. Mislim da baba dođe ovih dana u mene doma, da bi me zatukla batom od mesa, kad bi viđela koliko sam neorganizirana i kakva mi je kuća. Ako se nešto raspara, bacim.

Puce je imala u limenoj kutiji od keksa u svim kolurima i veličinama. Kad bi nešto postalo nenosivo ili bi mi prerasle, skidale su se puce i spremale u tu kutiju. Doma nemam ni iglice, ni puce ni konca. Muž mi je rekao da sam vjerojatno umislila da sam Trnoružica, pa ako se slučajno ubodem, spavat ću jedno sto godina.

Na zidu su se ponosno kočoperili gobleni. Što veći i kompliciraniji, bio je na vidljivijem mjestu. I meni su kao maloj dali goblen, sjećam se nekog laneta i neke trave. Godinama sam ga izrađivala i nisam finula.

Što se tiče kuhanja i obroka općenito..Nije bilo pitanja: Što bi vi danas djeco jeli? Jeo si što je bilo spravljeno, a otprilike se vazda kuhalo isto. Ako je bila neđeljom pečena kokoš i patate, prilog su bile biži, ako se kuhalo lešo meso, jela se juha, a uz meso salsa od pomadora i pire. Nije bilo izmišljanja ni kompliciranja. Danas čitaš ričete: pjenica od avokada, pa te traži sastojke koje ima za kupit samo u nekoj dobro opskrbljenoj butizi na primjer u Austriji. Kolači, vazda jedni te isti. Štručice od oraha, orahnjača, palačinke s marmeladom, kuglof i zaveži ga tu. 

Sjećam se ormara i vonja lavande. Lincuni složeni jedan na drugi ko po špagu. Ne znam ih tako složit brate mili, nisam stroj. Da neka od tih žena koje su štirkale, utijavale i slagale vide moj ormar, dobile bi garant moždani udar od nerava. Utijavale su se i kuhinjske krpe, gaćice i bječve. Kad smo već kod bječava, vazda su bile u paru. Nevjerojatno, ali istinito. Nikad se druga tražila nije.

Knjige su se popeljivale u ukrasni papir, na metre. Kad bi baba to pritisla palcem nije ti trebo selotejp. A kad bi viđela uši na knjigama ili zadaćama, čulo je se do Ploča. Ne smiješ bit nešesna, što će netko promislit ako slučajno slučajno imaš uši na zadaćama. Moj sin ne zna ni đe mu je zadaća, za usporedbu. Da je vidim i sa sva četiri uha, bila bi preponosna na njega.

Nismo imali puno, ali smo imali sve. Sjećam se tog nevinog vremena, onog kad je milje stajalo na televiziji, a porculanski se kučak nije smio pomaknut ni milimetra. Sjećam se mirisa prikala na Badnjak, sjećam se ljudi koje sam poznavala, sjećam se doba kad si svakoga na ulici znao i svakome viko: "Adio i kenova". Danas nema te nevinosti, danas je stiglo neko loše i instant vrijeme. Vrijeme playstationa, tableta, laptopa i smart telefona. Možda je danas sve oko nas smart, ali para mi se kako mi više nismo.

 

- Kao što znate, moja djevojčica Gordana je rođena u tridesetom tjednu, s 1410 grama i 41 centimetrom. Nakon aspiracijske pneumonije, četiri mjeseca bolnice i respiratora nastupila je naša borba. S Gordanom se rade vježbe, fizikalna terapija koja je davala vrlo male rezultate, a specijalne bolnice bile su naš drugi dom. Terapije Vojtom jedine su davale rezultate, ali pomaci su i dalje bili jako mali, priča Magda Knego, Korčulanka s dugogodišnjom dubrovačkom adresom.

Prije dvije godine Magda i Goge ostale su bez oca i supruga, Pera, koji je umro u dubrovačkoj bolnici 30.ožujka 2018. od posljedica puknuća moždane aneurizme.

- Poliklinika Glavić nam je ustupila trideset tjedana besplatne neurorehabilitacije i tada nastaju veliki pomaci u Goginom motoričkom razvoju. Iznimno smo zahvalni dr Jošku Glaviću koji nam je u najtežim trenucima, nakon smrti našeg Pera darovao novu nadu za prvi Gordanin korak. Obitelj našeg Pera nam je puno pomogla kupnjom stana u prizemlju tako da od 1.lipnja više nećemo biti podstanari. Gordana i dalje pohađa terapije u Poliklinici koje smo uspjeli do sada platiti dobrovoljnim prilozima dobrih ljudi, no sljedeći ciklus koji se predviđa za jesen, točnije od rujna iznosi 120 000 kuna. Mi zaista nemamo taj novac. Jedini nam je cilj da naša Goga konačno stane na svoje noge i krene u moj zagrljaj. Molimo vas da nam i ovaj put pomognete kako bi prikupili sredstva za daljnje liječenje jer su troškovi sve veći.

Magda navodi kako osim privatnih terapija kod kuće, snosi troškove i za ortopedska pomagala i cipelice čije troškove mora snositi sama jer HZZO odobrava samo dva puta godišnje.

- Ode nam i dva para ortopedskih cipelica u jednom ciklusu u iznosu od 1260 kuna.

Uplate možete izvršiti na tekući račun, a u svrhu uplate napisati: za Gordanino liječenje


ZA GOGIN KORAK

Tekući račun OTP banka
HR5324070003262082133

Žiro račun


HR8724070003106675881
ZA UPLATE IZ INOZEMSTVA
SWISS CODE
OTPVHR2X

Moto karavana Prevlaka-Vukovar koju je prije trinaest godina pokrenuo branitelj Đani Radovanović svake godine kreće iz Smokvice na Korčuli, preko Mokošice, Prevlake pa do Vukovara, u koji branitelji stižu kako bi sudjelovali u Koloni sjećanja 18. studenog.

Hrvatski bajkeri poznati su po humanitarnim akcijama, možete ih vidjeti kao Moto Mrazove koji uveseljavaju dječicu i na različite načine pomažu onima u potrebi. Prošle godine bajkeri su prije karavane prikupljali novce za vukovarsku socijalnu samoposlugu, a ove godine organiziraju nešto veće. 

Kako je vukovarski branitelj Peđa Mišić pokrenuo akciju i htio prodati svoj motor kako bi obitelji slabijeg socijalnog statusa odveo na ljetovanje, omiški bajkeri su se dosjetili ove ideje i predložili je ostalim sudionicima karavane.

- Ove godine smo već krenuli s akcijom, uključili su se mnogi klubovi diljem Dalmacije. Svi će napraviti svoje kutije, škrabice u koje će se pet mjeseci prikupljati novci za djecu i osobe s posebnim potrebama u Vukovaru. Te će kasice biti postavljene u matičnim moto klubovima i sredinama u kojima bajkeri žive. Zanimljivo je recimo, kako su brački bajkeri napravili kasicu od kamena, mi je na Korčuli pravimo od gume s pleksiglasom, kaže za Dubrovnik INsider Đani Radovanović.

- Svi prikupljeni novci zbrojit će se 16. studenog i udrugama kupiti ono što im je najpotrebnije, a ako se prikupi veća svota novca, te dvije udruge će nam predložiti i treću kojom možemo pomoći, dodaje ovaj branitelj i bajker.

Svake godine oko tisuću bajkera kreće prema Vukovaru, a ove godine pošto je 18. studeni proglašen državnim praznikom, smatra se kako će ih biti i više. Sretno našim bajkerima, gdje god bili i hvala im za sve što rade već godinama.

Ljudi su to velikog srca.

Stranica 1 od 76
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…