Ivana Žuvela Kalina

Ivana Žuvela Kalina

Pošalji e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Rođendan Blažene Djevice Marije svečano se obilježio diljem naše županije, pa tako i u malom selu Mravinca u Dubrovačkom Primorju. 

Podsjetimo, mala je crkva stradala u potresu 1996., a kip Gospe iznesen je potpuno neoštećen. 

Prije Domovinskog rata jedan je seljanin čuvao zavjetno zlato stanovnika Mravince. Svake godine, na Malu Gospu, kitili su kip i crkvu. Svaka obitelj za tu bi prigodu dala komad obiteljskog zlata, netko narukvicu, netko prsten, netko zrno kolarina.

Kako nam je ispričala jedna od rijetkih stanovnica ovog sela u Dubrovačkom Primorju za vrijeme rata, Vera Šteta, vojnici neprijateljske agresorske vojske, Saša Bošković i Savo Maslovarić odnijeli su zavjetno zlato iz crkve.

- Čuvalo se zlato u maloj gas-maski, našli su u njega i odnijeli. Molili smo ih da nam to vrate, bio je to naš zavjet Maloj Gospi. Dobili smo odgovor da nam je crkva na srpsku stranu okrenuta. Na našoj butizi od Dubrovkinje, napisali su caffe bar Podgorica, kazala je tete Vera.

Mravinca je prošla ratove, potrese, a sada i u vrijeme ove pandemije održava se misno slavlje, u čast Maloj Gospi koja ih je sačuvala od većega zla.

Kako je bilo jutros u ovoj maloj crkvi, pogledajte u našoj fotogaleriji.

Prolaz između Zlatarske ulice do Dominikanskog samostana u Dubrovniku od danas se zove Ulica padre Iva Martinića. Podsjetimo, u vremenu kada religija nije bila popularna za sustav u kojem smo živjeli, padre je mladima otvarao put prema Bogu. Pamte ga generacije Dubrovčana, održavao je nedjeljnu misu mladih i božićnu ponoćku za mlade. Već 1969. osniva sastav „Orlandovi dječaci“ koji prvi izvodi beat misu u Dubrovniku. Nešto kasnije, sastav mijenja ime u „Veritas“.

Komunističkom režimu djelovanje padre Martinića nikako nije odgovaralo, pa je 1986. osuđen na kaznu od 6 mjeseci zatvora, uvjetno na rok kušnje od tri godine.

Zaslužan je i za obogaćenje dominikanskog samostanskog muzeja, dobio je nekoliko priznanja,između ostalog i odličje Red hrvatskog trolista za osobite zasluge za RH i Dubrovačko-neretvansku županiju stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti i u iznimnim okolnostima u miru.

Kako je bilo jutros pred dominikanskom crkvom, možete vidjeti u našoj fotogaleriji.

 

 

Uznemirujuću objavu je na Facebook stranici Društva za zaštitu životinja napisala Sandra Sambrailo:

Dobili smo dojavu o psu rasparanog trbuha sa crijevima koja su vani! Viđen je na Brgatu Gornjem. 
Gospar ga je pokušao uhvatiti, ali nije uspio. Pobjegao je u pravcu crkve Sv Ane.
Nije siguran je li mužjak ili ženka.
Sivo smeđe je boje, većeg rasta, mix šarplaninca i njemačkog ovčara (tako se gosparu čini).
Nema ogrlicu!
U tijeku je potraga za psom! 
Želite li nam pomoći, molimo da dođete i uključite se, jer mu hitno treba veterinarska pomoć kako bi preživio.
Vidite li ga, zovite nas!
Ako je mozda skrbnik u opisu prepoznao svog psa, molimo vas, javite nam se. Vama ce prići!
Kontakt broj gospođe Sandre: 0918815711 ili 0915918434

Festival slobode je manifestacija koja će se održati u subotu, 5. rujna u Zagrebu na Trgu bana Jelačića s početkom u 17 sati. Kako kažu organizatori ovaj festival je nastao kao odgovor na aktualna zbivanja u proteklih nekoliko mjeseci od proglašenja pandemije koronavirusom. Smatraju kako su se građanima ograničena temeljna prava i slobode. 

Dubrovkinja Lana Šegetin koordinatorica je za dubrovačko područje za ovaj događaj.

- Zadovoljstvo mi je i čast što sudjelujem u organizaciji Festivala Slobode. Koordinator sam za dubrovačko područje i prijevoz do Zagreba na sam događaj. Mogu potvrditi da su naši ljudi pokazali interes te da autobus ide iz Dubrovnika u borbu za slobodu.

Lana kaže kako je tužna činjenica da mnogo ljudi želi ići, ali nisu u financijskoj mogućnosti.

- To direktno ukazuje na tešku situaciju i tragediju sadašnjosti u koju su nas dovele sve mjere i zabrane kojima su se ograničila osnovna ljudska prava i slobode i koje su implementirane bez jasnih i valjanih podloga u medicini i pravu. A zima donosi još gori scenarij. Sloboda je temeljno ljudsko pravo i od nje ne smijemo nikada odustati! Inzistiramo na očuvanju tekovina demokratskog društva, na zadržavanju ljudskih prava i sloboda, na neovisnoj znanosti, slobodnom širenju informacija, na životu u slobodnom svijetu. Ima jos slobodnih mjesta pa pozivamo zainteresirane da se jave. Svi koji žele ici u Zagreb mogu vise informacija pronaći u FB grupi " Festival Slobode-prijevoz iz Dubrovnika ", ili mogu kontaktirati mene osobno. Polazak je 5.09. rano, a povratak sutra dan. Rezervacije primamo zaključno sa 3.09, zato požurite!

Prolaz između Zlatarske ulice do Dominikanskog samostana u Dubrovniku zvat će se po Ivu Martiniću! Tako je prijedlog naših sugrađana prihvatio i  Odbor za određivanje imena ulica i trgova 27.srpnja ove godine. Pamte ga mnogi Dubrovčani, po nedjeljnoj misi za mlade, božićnoj ponoćki i prvim beat misama u Dubrovniku.

Zaslužan je padre Ivo i za obogaćenje dominikanskog samostanskog muzeja, dobio je nekoliko priznanja,između ostalog i odličje Red hrvatskog trolista za osobite zasluge za RH i Dubrovačko-neretvansku županiju stečene u ratu, izravnoj ratnoj opasnosti i u iznimnim okolnostima u miru.

Prijatelji padre Iva pozivaju vas na otvorenje Ulice padre Iva Martinića u nedjelju, 6.rujna u 11 sati na plato skala od Dominikanaca. Organizatori vas mole da se pridržavate svih epidemioloških mjera uz obvezno nošenje maski.

Ljubav prema Gradu i njegovoj povijesti nikada ne prolazi, što dokazuju i Facebook grupe koje okupljaju veliki broj Dubrovčana.

Vlaho Bongi i Ivica Čokljat osnovali su novu prije nekih sedam dana, pod nazivom Grad, priče i legende. Administratori i osnivači su zamislili grupu kao evociranje uspomena na ljude, događaje i priče iz Grada nekad. U grupi se možete prisjetiti nekih drugih, bezbrižnijih vremena, balica koje su se skupljale po Gradu, kupanja na Banjama, u Šulića, na Dančama, Tonkine ulice, starih obrta, nekadašnjih igara, dragih ljudi kojih više nema.

Čestitamo osnivačima na osnivanju ovakve jedne grupe i želimo joj puno uspjeha!

Dan je sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj, kao spomen na razmjenu zarobljenika koja se dogodila kod Nemetina, 14.kolovoza 1992. Tog dana iz srpskih logora oslobođeno je 714 branitelja i civila. Odluku o obilježavanju tog dana donio je Hrvatski sabor tek 2010.

Kroz srpsko-crnogorske logore prošlo je čak 30 000 osoba, od kojih je ubijeno ili podleglo posljedicama oko 300 ljudi. Najmlađa žrtva ubijena u logoru imala je samo 6 mjeseci, a najstarija 104 godine. Mučeni su najsvirepije načine, premlaćivani, omalovažavani, izvođeni na lažna strijeljanja, silovani. 

Podsjetimo, Kroz srpsko-crnogorske logore Morinj i Bileću prošla su 292 zarobljenika. Neprijateljska vojska zatvarala je branitelje, civile, čak i maloljetnu djecu. Od posljedica zlostavljanja umrli su Jako Obrad, Antun Čagalj, Miho Brailo i Nikola Brajić.

Za logor Morinj, ratni zločin i nečovječno postupanje prema hrvatskim ratnim zarobljenicima osuđena su četvorica bivših rezervista JNA. Ivo Menzalin, Špiro Lučić, Boro Gligić i Ivo Gojnić ukupno su dobili 12 godina zatvora. Zlatko Tarle i Mlađen Govedarica, zapovjednik logora pravomoćno su oslobođeni optužbe.

Sutra je Dan pobjede, domovinske zahvalnosti, dan naših branitelja koji su se borili za samostalnu Hrvatsku, protiv četničkih hordi potpomognutom zloglasnom JNA. Oluja svih oluja, veličanstvena vojno redarstvena akcija zauvijek je stavila točku na "i" velikosrpskim težnjama.

Naši branitelji, već dugo godina su marginalizirani u ovom društvu, a prije nekoliko dana bili smo i svjedoci svjedočenju Anje Šimprage, djevojački Rašković o bijegu iz tzv SAO Krajine u Hrvatskom saboru. Kakve je oluje ta izjava izazvala u njima i kako se osjećaju danas, toliko godina kasnije?

Pero Kristić, donedavni predsjednik Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata:

- Bili su to dani ponosa i slave. Puno je godina prošlo, slažem se kako treba postojati suživot, trebamo krenuti odnekud, ali tek onda kada naplatimo ratnu odštetu. Neka dođu i priznaju sve zločine. Ne sviđa mi se uopće ova veza Plenković-Pupovac-Vučić i to osuđujem. Što se tiče naših dubrovačkih branitelja, od Šuice, Vlahušića, sada Frankovića, svi se kunu u branitelje kad su izbori i pričaju o stambenom zbrinjavanju. Sve je pošlo u zaborav, razočaran je Kristić, koji je u Domovinski rat krenuo s tek sedamnaest godina.

- Par dana prije Oluje sam razvojačen, 4.8 opet obučen u istu satniju. Imaš osjećaj kako se sprema nešto što se 5.8.i ostvaruje. Teško je opisati veselje i sreću koja je među nama na položajima zavladala, meni je to bio najveći trenutak u cijelom Domovinskom ratu, onaj trenutak kad znaš da je konačna pobjeda tu i da je Hrvatska cijela slobodna. Na Oluju sad gledam kao i prije 25 godina. Briljantna vojna pobjeda koja je ponovno povezala Hrvatsku i uvelike pridonijela konačnom završetku Domovinskog rata. S tugom se uvijek sjetim svih poginulih branitelja i nevinih hrvatskih žrtava od 91.do 95.godine. Žao mi je da se sve te žrtve pomalo zaboravljaju i pokušava se izokrenuti istina., priča nam dubrovački branitelj, Andrej Lisičić.

Ante Vulić bio je djelatnik MUP-a i jedan od zapovjednika obrane Konavala.

- Ovih dana veoma zanimljiva teza se provlači kroz javna glasila to jest medije, naime svuda bruji o tome da aktualna politika zabranjuje korištenje znakovlja i simbola pojedinih ratnih postrojbi to jest Hrvatskih oružanih snaga, na proslavi dvadeset pete godišnjice Oluje u Kninu. Veoma intrigantna je izjava i generala Pava Miljevca iznesena u javnosti. Ne znam da igdje u svijetu jedan general sa toliko odličja govori protiv svoje vojske. Osobno nikada nisam čuo da slavljenik dolaskom na svoje slavlje prosvjeduje, pa mi nije jasna tvrdnja da će pojedini branitelji prosvjedovati na ovogodišnjoj proslavi.

Za mene bi bio prosvjed nedolazak branitelja na tu godišnjicu, a nikako me ne veseli dolazak političara koji omalovažavaju ulogu branitelja na način da dovode svoje koalicijske partnere koji su do jučer bili pobornici agresije na RH-u. Treba napokon shvatiti i priznati da je taj dan povijesni dan za Republiku Hrvatsku, da je to Dan branitelja RH, a nikako dan dokazivanja političkih manipulacija i mudrosti za stjecanje političkih poena. Za političare i njihovo dokazivanje ostavili smo naplatu ratne štete od agresora o čemu ima pravosudna odluka, o pronalasku nestalih, pronalasku grobišta pobijenih Hrvatskih građana, o promicanju istine o Domovinskom ratu Spletki i laži će biti dok je svijeta, a dali ih takve treba prihvaćati. Svatko zna za nedjelo u obitelji Zec, za ubojstva u Gruborama, u Hrvatskom saboru sažaljevaju se i na kraju pljeskom ispraćaju sudionicu izbjegličke kolone u Oluji. Nitko ne pita za silovane Hrvatice u petogodišnjem razdoblju, nitko ne pita za izbjeglištvo iz Vukovara, Škabrnje, Dalja, Konavala da ne nabrajam dalje. Nitko ne pita za preko 450 maloljetne nedužne djece pobijene u Hrvatskoj uglavnom svi Hrvati. Nitko ne pita o toliko spaljenih hrvatskih domova i bogomolja, ima toga još. U kojoj to državi policajci koji su bili u službi samozvanih država u državi zadržavaju posao iza zločina koje su činili nad domicilnim stanovništvom te iste države, gdje to u svijetu "časnici" OFICIRI primaju mirovine od države na koju su vršili agresiju. U kojoj to državi pobunjenici koaliraju u vlasti i donose državne to jest protu državne odluke koje Vlada prihvaća jer je ucijenjena od istih. Bolje pitanje je tko im je to omogućio? Naša Vlada prihvaća kukavičje jaje predstavnika Srba u vladi samo da se pojave u Kninu. /Ne trebaju nam/ dok zabranjuju pripadnicima branitelja. Za isto prisustvo uzvraća se posjeta Gruborama od strane ministra branitelja. Na kojem su stratištu bili ti isti primireni manjinci Srbi i odali počast poginulima? Jesu. Pupovac u Vukovaru dvije godine za redom bacio vijenac sa srpskom zastavom u Dunav. Sami zaključite koga je on oplakivao. Upadamo u zamke samo da bi zadovoljili svoje guzice koje pate za vlašću i foteljom, na sve smo spremni pristati.


- Za mene 5.kolovoz i dani oko njega su posebno urezani kao veliki datum koji ću nositi u srcu do kraja života.Te dane se nekako posebno bude emocije, osjećaji, mirisi, uzbuđenje jer tog dana su došla na naplatu naša dugogodišnja patnja, stradavanje, mržnja neprijatelja i uspomena na sve položene živote utkane u stvaranje samostalne države Hrvatske. Sjećam se tog dana užasnog iščekivanja, strepnje i molitve da sve prođe na dobro sa što manje žrtava ,da se što ne izjalovi i onda otegne vremenski što ne bi bilo dobro i da se napokon izađe na naše granice i da ih čuvamo i da ih nitko više nikada ne dira. Suze radionice u očima oca isto tako neću nikada zaboraviti jer ih prije kod njega nisam nikada vidio.
Radost mogu usporediti sa rođenjem moga sina..i da to su stvarno bili neponovljivi dani ponosa i slave, sjeća se dubrovački branitelj Josip Šljuka.

Što dodati, kada su naši branitelji rekli sve. Hvala vam za domovinu!

Stranica 1 od 78
Dubrovnikinsider.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda Dubrovnikinsider.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Više o tome možete pročitati u pravilima korištenja Više detalja…